Žureći da se spremim na posao,žurim tako da ubrzam svoj radni dan.Kad se po završrtku navedenog vratim kući,žurit ću da se što prije raspremim i odmorim za sutrašnje obaveze koje me neumoljivo čekaju.U svoj toj žurbi stižem pokušati da se prisjetim dana kad sam imala vremena da ne žurim i,čini se,pritom uspijevala postići više nego što je to danas slučaj.
A onda,poražena tim saznanjem,blejim u nepostojeće svjesna da ipak mogu zakasniti koliko god požurila.Ali ne na posao…