Fikreta se rodila u Sarajevu na Baščaršiji prema Vratniku u jednoj kući koju je babo digao za vrijeme Jugoslavije preko svoje firme i čekova koji su se davali radnicima a njegova žena je radila u pošti i pripadali su srednjoj, radničkoj klasi. Fikreta je odrasla kao i sva djeca u mahali, igrala žmurke, sandokana, graničara a za vrijeme srednje škole aktivno je vježbala košarku i plivanje. Prvi seks imala je sa 21 godinu, prvi abortus sa 23 ali prvu cigaru je zapalila sa 14 godina. Kad je stavila cigaretu u usta na nagovor prijateljice koja je već uveliko pušila Fikreti se gadio smrad dima, duhana, osjećaj prljavštine u ustima, u želudcu ali da ne razočara prijateljicu koja se već šminkala kao žena, imala ozbiljnu vezu i pušila kutiju cigareta na dan Fikreta je povukla snažno dim iz sve snage. Naravno zamantalo se Fikreti, nije kašljala ali od dima u plućima joj je bilo muka cijeli dan, kasnije je i povratila. Prijateljica Samira joj je objasnila da mora biti uporna sa cigarama inače se neće propušiti i kako zna ljudima biti muka, povraćaju, bude im zlo, izgube na težini ali na kraju se propuše i sasvim normalno zapale uz kafu ili na pauzama uzmeđu časova. Svi puše Fikreta moraš i ti ne budi papanka, smijat će ti se u srednjoj kad dođeš a ne pušiš. I tako je Fikreta od skromnog džeparca nabavila kutiju cigara i prelomila odluku da se navikne po cijenu života. Zaključala se u kupatilo i palila jednu za drugom, jednu za drugom, dim je izlazio iz prozora kao da se nešto zapalilo, udisala je halapljivo smrad sprženog duhana u svoja mlada pluća i povraćala je u navratima i pauzama. Taj njen običaj je trajao sveukupno tri mučna i bolna dana. Majka je pitala šta joj je? Da nije bolesna? Da nije malokrvna? Ali ispostavilo se da je Fikreta već navikla na cigaretu jer od nervoze pred majkom pojavila se i želja da nasamo zapali cigaru iza kuće i tu je skontala da je konačno i službeno postala pušač i da će u tome biti jako, jako dobra.
Fikreta je kako kažu pušila ”jednu za drugom” a pila je kafe na litre. Prosto je odlučila da ide do kraja sa svojim duhanom. Cigara joj je bila najbolja prijateljica, kad je raskinula s momkom pušila je cijelu noć na prozoru i plakala uz gorko vino koje je ukrala u samoposluzi, kad je položila vozački izašla je i cijelu noć pušila uz čašćavanje rodbine i rođaka, kad se vjenčala ispred nje je morala biti jedna pepeljara samo za nju a druga za njenog muža. Da vam kažem Fikretin babo rahmetli je nju debelo išamarao kad je vidio da mu je uzela cigaru iz kutije i saznao da se kćer propušila. Prepao se čovjek da su to prvi znaci njenog pada, da će postati proslije toga pijanica, kurvetina i da će uskoro doći kući sa stomakom od ko zna koga. Ali brzo je shvatio da je njegova kćerka i dalje ista karakterom-Nadrkana, glasna, svađalica i da će teško naći muža pa joj je oprostio taj mali grijeh cigareta misleći da će to biti njen jedini ćejf u mladosti. Znao joj je ponekad i sam kupiti kutiju cigara jer je znao da će ona svakako ukrasti njegove kad tad. Fikreta je svaku priliku kao mala koristila da dođe do cigareta. Svaku. Išla je po komšiluku i pitala komšinice imaju li cigare kako je mami nestalo, onda je tražila od momaka iz diskoteke jednu pa im ukrala cijelu kutiju kad bi otišli na zahod, od kolega, prijateljica, frizerki samo bi uzimala, pitala i svaku priliku koristila da zapali. Strastvena pušačica je Fikreta postala i brzo se popela na dvije kutije dnevno a nakon vjenčanja odlučila je da nikako više neće brojati sebi cigare ni voditi računa koliko puši. Prešla je na tri kutije. Jednostavno je to bio sastavni dio Fikrete. Kad bi je čovjek opisivao detaljno danas bi vidjeli Fikretu kako sjedi u dnevnom boravku, oko nje na zidovima gobleni koje je vezla njena nana, veliki dvosjed, trosjed i fotelja i nova moderna plazma na kojoj se gledaju indijske i turske serije a sama Fikreta sjedi sa nogama na krevetu, okužena jastucima, na jednoj strani puna pepeljara a na drugoj daljinski i čašica orahovca za želudac jer svake noći je pila nekoliko manjih čašica orahovca jer su godine i godine jakih cigareta, stresa, djece i nikotinskih trovanja ostavile traga pa joj treba piće da se malo sabere a cigara da skroz ne poludi. Fikretin jedini luksuz su cigarete, orahovac i jednom mjesečno odlazak u frizeraj. Ona ima dugu crnu kosu koju voli da natapira i onda stavi crveni karmin i misli da je super. Nosi šta joj rodice iz Amerike i Njemačke pošalju i ne zanima je mnogo. Radi kao čistačica u dvije firme i živi solidno, muž joj je umro prije par godina i sjeća se Fikreta kako su žene dolazile da se mole i plaču zajedno s njom a ona je samo plakala i pušila, napunila je tri dobre pepeljare taj dan i legla spavati. Za njenim mužem nije ostalo mnogo toga ali imala je kuću, plaću i njegovu penziju a kako nije živjela luksuzno imala je super život. Glasna, vulgarna, snažna i sa posebnom bojom glasa koji je nastao od sprženih glasnica alkoholom, dimom i burnim svađama oko cigareta u kući…Fikreta je bila vitka, okretna, mnogo izborana ali ne i stara i uvijek je bila spremna na svađu. Nije Fikreta dala da je neko zajebava pa je i nevjesti kad je došla rekla-Ako ti smeta moj duhan-Izađi na balkon dok ja ispušim u kući. Ne znamo zaista jel tu Fikreta odlučila namjerno da poveća broj cigara ali svakako je počela još više da puši pa je uvijek falilo cigareta, kupovala je duhan, mašinicu za motanje, i mnogo papira za cigare, sve je Fikreta razradila a svađa u kući je uvijek bila oko upaljača. Nikad nije bilo upaljača jer sin i nevjesta ne puše a Fikreta je upravo njih krivila za svoje upaljače. Haos bi nastao u roku od jedne seksunde ako Fikreti nije bilo upaljača na mjestu i naravno od nervoze je Fikreta pušila još više.
Fikreta nije dala da je netko zajebava i jebe u mozak. Čistila je na dva mjesta. Prvo mjesto je dobila preko štele u Zgradi Vlade u centru Sarajeva. Tu je Fikreta imala mnogo posla oko peksinluka naših političara, to je sralo i na guzicu koliko i na usta znala je reći. Dešavalo se da Predsjedavajući začepi šolju u WC-u do te mjere da je Fikreta morala da skine antenu sa radija i pročačka dubinski šolju da mu satjera govna u kanalizaciju. Eh dabogda ti prisjela janjetina i svinjetina đubre jedno prljavo. Janjetinu koju je narod plaćao, i svinjetinu koju su žderali kradom narod je klao i okretao na ražnju prožderavali su političari iza kojih je Fikreta čistila pune šolje govana, mokraće i smrada. Narod ih najede, napije, i onda čisti njihova govna a oni samo seru, seru, seru. Oni seru i na usta i na guzicu. Bahra je bila kafe kuharica u Zgradi vlade i dobra prijateljica naše Fikrete one su znale zajedno da popuše cijelu kutiju cigara za vrijeme smjene a Bahra je kuhala kafe, čajeve, nosila sendviče, kolače i viski na sastanke naših političara koji su vedrili i oblačili Bosnom i Hercegovinom i malim ljudima kao što su Fikreta i Bahra i njihov kolega portir Mahir. Oni su bili mala družina u svijetu moćnika, bogova, političara koje prate zaštitari, dovoze skupa kola, ljubavnice ih čekaju u limuzinama u 2 ujutro parkirane iza parka a oni samo uđu i odu u hotele van grada, skocane žene bez ikakvog obrazovanja dolaze u Zgradu Vlade i ne pozdrave nikada Fikretu jer ona je obična čistačica a Bahra im je kafe kuharica a Mahira i ne pogledaju jer to su političareve žene, moćne, sposobne, pametne i prave gospođe koje ne čiste, ne peru, ne rade ništa nego se friziraju, idu na sastanke, imaju fondove i zaklade i budu u novinama kao prave dame iz svijeta slavnih i bogatih. Bahra je imala običaj da pljune u kafu ili u čaj nekome koga ne voli. Predsjedavajućeg i Zamjenika je posebno mrzila pa mu je redovno pljuvala u kafu ali Načelnika je mrzila iz dna duše pa je u njegov sendvič čak i hraknula više puta. Fikreta se čudila tome, gadilo joj se šta Bahra radi ali kad je jedan političar zovnuo da ponovo očisti njegov prozor i ona mu je pljunula u kafu i lakše se osjećala. Smijale su se tome i Bahra i Mahir. Fikreta je postala dio ekipe. Na pauzama je pušila mnogo, u WC-u, na hodniku, na prozorima dok ih je prala imala je cigaru u ustima, iza Fikrete je uvijek bio oblak dima kao dio njene ličnosti, pojave i njene osobnosti. Fikretin stil je bila cigara, pauza, kafa i rakija. Uvijek je išla na duge kafe nakon posla i prije posla u privatnim kućama koje je čistila. Jednom je jedna dama rekla ako bude osjetila miris duhana u kući da će Fikreti dati otkaz ali Fikreta se nije mogla suzdržati pa je zapalila, jednu, drugu pa i treću cigaretu a onda naprskala cijeli stan sa nekim malim mirisom da prekrije smrad. Potrošila je skoro pola bočice Chanela 5, opuške bacila u WC šolju ali gazdarica je sve skontala, dala je otkaz Fikreti, derala se a onda je Fikreta zapalila cigaretu usred svađe i puhnula joj u lice i izašla, dok je izlazila bacila je opušak na pod i zgazila ga. Ionako je stalno čistila, mnogo je imala posla ali pare nije trošila. Fikreta je imala samo jedan ćejf a to je cigareta, frizura, kafa i rakija. Ništa je nije poseno zanimalo nakon smrti muža, ženidbe njenog sina i nevjeste koja je došla. Njen smisao života su bile duge radne smjene, pauze, kuhanje ručka, gledanje serija i čišćenje. Sve do jednog dana kad su Fikreti oduzeli pravo na njen najveći užitak-Cigaretu.
Nije bila svjesna ona da je pušenje na javnom mjestu zabranjeno. Policajac je samo došao, uzeo joj cigaru iz usta, stavio joj lisice i napisao kaznu. Nikad nije bila privedena pa je mislila da je neka zabuna, pojma nije imala, zbunila se kad su je uveli u auto i odveli u stanicu a tek tad je Viši Inspektor rekao da je privedena i da će biti kažnjena zbog remećenja javnog reda i mira. Fikreta je mislila da je nekoga ubila, da je nekome nešto rekla, da se derala, da se nekad potukla pa sad stigla prijava a onda je saznala o čemu se radi o njenom pušenju. Malo je opisati kako je kriknula Fikreta, kako su je držali dok je čupala Inspektoru kosu, srušila radni stol, dobila nerni lom i pljunula sekretaricu. Majku da vam jebem lopovsku mene ste našli privoditi a gradom jure babini sinovi narod gaze i vi ništa! Majku vam jebem mrtvu đubrad jedna! Ženu jednu da zbog cigare kažnjavate! Stoko ljudska! Smradovi jedni mrtvi! Na grobu ću vam cigare gasiti! Marš! Bila je tada Fikreta uhapšena, privedena a potom je i hitna došla po nju jer je imala slom živaca.
Mnogo dana je prošlo otkad je Fikreta stala na noge. Ležala je u kući, uzela bolovanje po prvi put. Na njenom krevetu je bila puna pepeljara koju nije dala da istrese nevjesta jer ta pepeljara je dokaz njenog ćejfa, puna opušaka, prazna boca rakije i turske serije jedna za drugom… U njenoj kući joj ne smiju oduzeti cigare. Ako to urade nekoga će ubiti. Kad je Bahra došla u posjeti jedva je vidjela Fikretu od dima ali kad su joj se oči navikle vidjela je kako je smršala, propala, i kako jedini žar u njoj je žar njene cigarete koju je tako slatko pušila i dimila. Bahra je sve objasnila Fikreti da su Predjedavajući, Zamjenik, Načelnik, Vijećnik i svi ostali donjeli taj zakon u zemlju i da nema pepeljare više u cijeloj Zgradi Vlade da se ugasi cigara ali u njihovim kancelarijama ima pepeljara, Bahra sad gasi u sudoperu ili u čašama kafe pa ih onda ne opere već im sipa novu kafu preko pepela. Ništa se ne skonta kaže. Fikreta nije znala kako da se vrati na posao ako više nema pepeljare na hodniku koju je toliko voljela, nije ni znala da joj je ta pepeljara bila najbolja drugarica tolike godine, tolike cigarete je ugasila u njoj, tolike priče je ta pepeljara čula a sad je nema. Fikreta je plakala. Ostat će bez posla. Ne može da zapali nigdje više i nikada. Bahra joj je rekla da ljudi i dalje puše po ulici ali paze da ne naiđe policija, kaže i da se zapucalo neki dan, ubijena je jedna osoba i zapalili su kafanu gdje je zabranjeno pušenje, ljudi su se digli na noge ali ih je policija bacala u Miljacku, udarala po glavi pendrecima, pucala na njih, nekoliko mrtvih ima, požar je izbio i uglavnom dok je Fikreta ležala bolesna u gradu je provedena ogromna racija, palo je mnogo mrtvih, mnogo je kafana izgorilo, trafika, puno je ljudi pritvoreno izgleda da je sve krenulo sa Fikretom i da nije Fikreta jedina kojoj se to desilo. Jednostavno je tako. Odsad će morati paziti kako, kada i gdje puši. Fikreta je popila jednu lozu i zapalila još jednu cigaretu i prelomila da se sutra vraća na posao.
Prošli su mnogi dani, nije bilo više pepeljara, Fikreta je sad pušila po podrumima, špajzovima, u WC kabinama zajedno sa političkim govnima, u kancelarijama im je gasila čikove u cvijeće i pokrivala ih zemljom ili samo bacila kroz prozor, pušila je Fikreta još više. A političkih govana je bilo još više po WC-u, oni baš seru rekla je Bahra dok je pljuvala u kafe koje će nositi na sastanak Predsjedavajućih i Važnih. Fikreta je bila ogorčena. Nije više mogla da stane na ćošak hodnika kraj svoje pepeljare i zapali nekoliko cigareta i odmori mozak i tijelo uz nikotin. Nije bilo ni Mahira jer je dobio otkaz čovjek vidjeli su ga kako puši u svojoj portirnici a zamijenio ga je jedan balavac koji je taman završio Pravni Fakultet pa su mu jedva našli posao portira u Zgradi Vlade. Bahra je jednom imala zadatak da servira čokoladnu tortu na sastanku a Fikreta je kupila dvije čokolade za kolače i rastopila ih na pari a unutra ubacila jednu kašiku političkih govana kao tajni sastojak. Uzela je jednu kašiku iz WC šolje i rastopila u čokoladnoj glazuri.Bahra se smijala ko luda, umalo da joj pukne vena na čelu koliko su se smijale dok su prelijevale tortu sa glazurom u koju je Fikreta stavila kašiku govneta da se dobro zaslade naši političari sa vlastitim sastojcima. Portir koji je došao zvao se Kristijan. Valjda je po nacionalnoj osnovi morao dobiti posao portira ako ništa. Bio je to tako drag i fin momak. Krasan, odgojen, dobar i vaspitan. Sa Bahrom i Fikretom se ponašao kao da su mu majke i mogle su to biti i zato Bahra njemu nikad nije pljuvala u kafe, davala mu je najbolje kolače, čiste kašike i vodila je računa o njemu a Fikreti je prirastao srcu. Mahir je bio u Zenici u zatvoru jer je zapalio kafanu u kojoj je čitav život mirno pio kafu i pušio ujutro u 7 sati pa su ga izbacili i uhaspili, on je za tri sata polio benzinom sve i pripalio. I Fikreta bi voljela da je kao Mahir da zapali sve u ovoj zgradi, i da im jebe majku. Ali kasno je sad. Ostalo joj je da pljuje u kafe zajedno sa Bahrom i da puši po ćoškovima kao da je ubila nekoga. Pronašla je svoju pepeljaru u podrumu Zgrade Vlade i bila presretna, ispričala je svojoj pepeljari šta je snašlo i u kakvoj je problemu a njena pepeljara je nju kao i uvijek razumjela, šutila, čekala da završi svoju cigaru i kao najbolja prijateljica uvijek bila tu za svaku Fikretinu pauzu, stresnu situaciju, umoran dan, depresiju i zajebanciju. I onda se desilo nešto nevjerovatno…
Taj dan je Fikreta čistila urede Predsjedavajućih i Vladajućih kao i obično. Na njihovim stolovima je uvijek bio upaljen kompjuter, igrice, fejsbuk, youtube, porno filmovi i jelovnici iz grada i prospekti iz turističkih agencija. Nikad Fikreta nije razumjela šta im je sad taj fejsbuk ali mislila je da je važno nešto, valjda sad sav posao preko toga rade, a i onda youtube sa onim pevaljkama, možda nešto hoće i njima da zabrane? A pornofilmove je i sama Fikreta znala da gleda kad nema nikoga. Mislila je onda da se tu velike stvari rade. I njihove pepeljare su vazdan bile pune, na svakom stolu Vladajućeg bila je boca viskija i puna pepeljara koju je Fikreta prala, istresala i vraćala na njeno mjesto. Plakala je Fikreta jer njena pepeljara stoji sama u podrumu a ove pepeljare se druže kao da im je sva moć ovog svijeta data a i jeste. I zapalila je Fikreta još jednu cigaru u uredu Vladajućeg, nekog babinog sina, nije znala da će brzo oni sa ručka, baš su otišli u Lukavicu da se najedu krmetine jer u Federaciji ne smiju da ih narod ne vidi, nije znala da su taman ušli i Babin Sin je uhvatio Fikretu kako puši u njegovoj kancelariji. Odmah je ugasila, izvinila se a on joj je samo rekao da se do kraja dana pokupi i ne vraća. Morao se dokazati s nečim a dati otkaz nekome je najveća demonstracija moći. Jednu malu Fikretu što je zapalila u kancelariji teba odmah izbaciti jer pušenje više nije dozvoljeno i ne želi čistačicu koja je loš primjer narodu i gradu. Stajali su oči u oči a Fikreta mu je pljunula u lice svom snagom i zalupila vrata. Sigurna je da će dobiti otkaz, on joj je rekao da je otpuštena još je sad i pljunula Babinog Sina nigdje neće naći posao rekao joj je. Neće moći ni javnu halu na Čaršiji da čisti. Gotova je. Smjesta na hodniku je zapalila još jednu i pušeći prolazila Zgradom Vlade, gledali su je i čudili se njenom ponašanju, ona je samo hodala, pušila i bacila uniformu sa sebe na zemlju, uzela kaput i izašla. Preko puta Zgrade Vlade bila je pumpa gdje je svako jutro pušila, sjedila prije posla, i pila rakiju. Zabranjeno pušenje i tamo. Uzela je na kasi bočicu rakije, dvije kutije cigara i izašla da zapali. Bilo je divno vrijeme, 4 sata popodne i lagani vjetrić je puhao niz veliku aleju, stajala je ispred Zgrade Vlade nakon 40 godina rada, čišćenja, trpljenja i svega ostalog otpuštena jer je zapalila cigaretu u uredu jednog balavca. Nije se Fikreta ljutila, ona je pušila nasred ceste punim plućima, udisala je nikotin sa takvim ćejfom da to nije bilo normalno. Uskoro su počeli izlaziti iz zgrade Vladajući, Zamjenik, Babin Sin i žene koje su bile na sastanku sa čokoladnom tortom koju su slasno smazale. Fikreta je krenula sa pumpe kući niz cestu a onda u zao tren kraj nje projuri motorista koji je punio gorivo dok je ona pušila, nije platio već je samo stavio poklopac na kanister i dodao gas, iz kanistera mu je curilo a policija je bila na kraju ceste, Fikretina prva reakcija je bio strah da je opet ne zatvore ali oni su zaustavli bijesnog motoristu, bilo je kasno jer Fikreta je bacila čik na cestu ne znajući da će pasti direktno na liniju goriva do motoriste i do pumpe, bila je tačno na sredini ceste, Vladajući, Zamjenici su krenuli sa ženama a Kristijan portir im je ukrcavao torbe i otvarao im vrata da gospođe najedene govana uđu sa svojim frizurama i bundama koje je narod krvavo platio a jadne životinje krvavo skinule sa svoje kože. I tad je Fikreta vidjela plamen kako brzo ide prema motoristi nije stigla ni da progovori a već je sve otišlo u zrak. Prvo je eksplodirao motor, pa onda motorista i njegova glava u plamenu se zabila u vozilo Predsjedavajućeg, utom je pumpa otišla u zrak, ispod Fikrete je pukla cesta, beton se otvorio a sve je postao zlatno, žuto i vrelo, padali su komadi vrele vatre sa svih strana, mislila je da je sudnji dan došao na zemlju, pade Fikreta ko kanta na sred ceste a vreli komadi željeza, auta, betona popadaše oko nje, jedna cigla se zabila Kristijanu u glavu i poginuo je na licu mjesta, a komad čelika direkt prepolovio onog Babinog Sina, tri auta planuše i izgoriše nalakirane gospođe i njihovi vladajući muževi. Jadna Fikreta izgubi svijest od detonacija, stresa, i udaraca i probudi se tek za 12 sati u bolnici…
Prvo što je tražila bilo je da zapali. Sve su joj objasnili šta se desilo. Da je bila nesreća kod Zgrade Vlade, nije bio teroristički napad, neka budala je zapalila nešto pored pumpe i desila se tragedija kakvu zemlja odavno ne pamti. Sve je to Fikreti bilo jasno ali ona je samo htjela da zapali jednu i da se smiri. Dali su joj lijekove za smirenje pa je sutra otpustili iz bolnice a napolju je čekala Bahra sa štekom cigara koju je odmah Fikreta otvorila i tu je Bahra iznenadila sa vijestima da je i dalje zaposlena, ne vrijedi njen otkaz, jadni Kristijan je izgubio glavu a Babin Sin je poginuo na licu mjesta od komada vrelog lima koji se otkinuo sa pumpe za vrijeme eksplozije kažu da je tak komad lima imao natpis Zabranjeno Pušenje. Fikreta je mirno sve to saslušala i bila zadovoljna, zapalila je još jednu i klimala glavom. Dobro je prošla sve u svemu. Šta ćeš život je takav. Bahra je čekala da nešto progovori, da kaže, da zaplače a Fikreta će samo-Bahro bogati jel mi pepeljara i dalje u podrumu?