Pred spavanje je moja baka sjedila na krevetu ili ležala pored mene i pričala mi bajke. Njen miris me smirivao kao djevojčicu, unosila je u mene spokoj, san, mir i pričala mi bajke svaku večer kad bi ljeto provodila na selu. Čitav raspust sam se igrala sa rođacima na jezeru, išla u lov na žabe, gradila šatore i glumila indijanca. Ljeto je bilo čarobno za mene, ujutro bi me budio snažan miris pokošene trave, rose i hladnog planinskog zraka a po danu je peklo sunce od kojeg sam žmirila i nosila šeširiće koje mi je baka poklonila i glumila bi princezu, ona bi mi dala neku od svojih starih dugih haljina, prepravila bi ih i ja bi čitavo ljeto bila princeza, nosila sam papirne krune, imala prinčeve i glumila kraljicu u svom djetinjstvu. Ljeto je bilo vrijeme velike sreće. Kad bi trčala i ogladnila samo bi utrčala u kuću rekla baki ”namaži mi šnitu” ona bi onda odsjekla veliku šnitu pogače i debelo je namazala domaćim maslom a onda posula šećerom ili soli. Pitala bi hoću li slatku ili slanu šnitu. Voljela sam slatku. Onaj osjećaj kako šećer pucketa između nepca i jezika, kako se topi sa masnoćom i slatko me opija dok jedem brzo i ponovo trčim da se igram. Sretna i slobodna. Čitavu osnovnu školu i život sam provodila na selu kad bi bilo ljeto. Daleko od grada, od smoga, magle i ljudi. Znala sam čitavu šumu napamet, brala sam trešnje, krala jagode od komšija, kucala na vrata pa bježala, imala sam divne mace i cuke na selu i poznavala i hranila sve bakine životinje i svaka od njih je imala ime. Bila bi tako mirna nakon kupanja i legla bi na jastuk napunjen pravim perjem, baka bi se spustila pored mene da se pomolimo Bogu i onda bi mi iz stare crvene knjige na kojoj je pisalo ”Bajke” čitala razne priče. One su se usjekle duboko u moju svijest kao maloj djevojčici . Sve su bile lijepe. Sve su bile princeze i kraljice na kraju svake bajke. Voljela sam priču o Snježani i sedam Patuljaka, Zlatokosu, Uspavanu Ljepoticu, Pepeljugu. Svaka od njih je imala svoj sretan kraj. Bila sam tako sretna na farmi kod svoje bake i uvijek bi plakala kad bi se vraćala u grad, u osnovnu školu, u sivilo, u naš mali stan. Ali onda bi počela škola , obaveze i zaboravila bi na savršena ljeta na farmi. I jednog dana je moja baka umrla na svojoj farmi okružena životom koji je cijelo vrijeme uzgajala, vodila od rođenja do smrti. Ostala mi je nedirnuta u sjećanju kao savršena ikona koju nijedna zemaljska sila ne može dirnuti ni uprljati toliko sam je voljela. A onda na njenoj sahrani sam shvatila da je mojim savršenim ljetima na farmi došao kraj. Da je zauvijek gotovo.
Kad sam bila mala htjela sam biti glumica ali nisam imala strpljenja da učim pravilno izgovaranje riječi i rečenica, išla mi je na živce profesorica glume i odustala sam od prijemnog ispita na bilo kakvu akademiju vezanu za glumu, sviranje ili pjevanje. Kad sam bila mala vjerovala sam u bajke. Veoma brzo nakon bakine smrti tata je sve životinje prodao, zaklali su ih, kapiju zatvorili a obećao mi je da to neće uraditi i da ćemo ići svako ljeto na selo, da ćemo tamo provoditi vikende, ložiti vatru, čuvati zečeve i da će se komšije pobrinuti za bakinu malu farmu ako im platimo nešto dnevnice ili obećamo janje ili komad zemlje za obradu. Ništa od toga nije uradio. Ja sam bila premlada da donosim takve odluke i uskoro je stavljen ključ u kapiju i nekako je stavljen ključ na taj period mog života. Na period kad sam bila bakina princeza, ljepotica, kraljica i sve ono što sam bila na toj čarobnoj farmi kao djevojčica. Nisam tada slutila da ću jednog dana biti žena na jednoj drugoj farmi. Na farmi gdje glavna atrakcija nisu životinje nego ljudi. Da ću jednog dana biti starleta. Kurva koja je došla na televiziju preko direktora kojem sam redovno pušila na poslovnim sastancima a i njegovim kolegama. On mi je platio operacije grudi i usana a onda obećao da ću biti slavna i da imam mjesto na Farmi. Na mjestu gdje su Soraja i Stanije započele svoje karijere. Istina Soraja je počela u Big Brotheru ali Farma je lansirala u vrh. Farma je najgledaniji program i samo treba da potpišem ugovor i da uđem. Sve ostalo nek ide prirodno. Kad izađem iz Farme bit ću slavna, popularna, bogata i tražena. Pristala sam. Punoljetna sam i želim da me svi vole, da znaju za mene, da mi zavide i da budem na naslovnicama magazina, slavna i bogata. Slava me oduvijek zanimala više nego bilo šta. Nije me zanimala konkretno gluma, pjevanje ili nešto već samo slava kao sama po sebi. Nisam htjela da budem netko i nešto pa da postanem slavna već da budem slavna da bi bila netko i nešto. Bez talenta, uspjeha, pameti, znanja, dostignuća i bilo čega što bi bilo vrijedno pomena ali opet da svi o meni pričaju. To sam htjela. I to sam dobila.
Kad sam sjedila i čekala na razgovor o svom ulasku u Farmu i pripremi za novu sezonu, u hodniku se nalazilo još nekoliko lica sa televizije, nitko nije djelovao prijateljski, raspoloženo ni dobronamjerno, momci su već zbijali šale na račun mojih sisa, jedna žena je kašljala a pušila je preko svake mjere, izgledala je užasno bez šminke, znala sam je sa televizije, nekadašnja pjevačica, voditeljica, jedna glumica, sve su to neke zaboravljene ličnosti a onda gomila ovih momaka napumpanih mišića, agresivnih glasova, šala i pokreta rukom… Nisam se osjećala ugodno. To je bio prvi trenutak kad sam konačno shvatila šta sam ja. Stoka.
Ja sam ljudska stoka koja ide na jednu Farmu da me gleda milion druge ljudske stoke. Oni će gledati kako se ja kupam, hodam, pričam, pišam, serem, svađam, pričam, jedem i pijem. Bit će presretni ako me jedan od ovih likova izjebe ispred milion ljudi koji gledaju kao kravu kad bik nabija i pari se sa njom. Ja sa poput bakinih životinja, koza, ovca, krava, krmača sa velikim sisama i ustima u koje životinjski mužjaci nabijaju kurčeve za oplodnju a drugi mužjaci i ženke to gledaju, snimaju smiju se i komentarišu. U tom hodniku su mi pale na pamet one klaonice gdje vide gola tijela od janjadi, kad ih natove, othrane i na kraju zakolju i ogule, i ti dođeš u mesaru i tražiš kilo janjetine, dvije, tri ili cijelo janje. Kao da smo samo stoka koja ide na Farmu gdje treba da se ponaša gore nego stoka da bi gledanost bila veća. U meni je proradio neki davni, zaboravljeni glas, nešto što sam zaboravila davno nekada, možda se radilo o bajci, o priči ali sad se nisam mogla sjetiti o čemu se radi. Primljena sam na Farmu, snimanje je počelo za mjesec dana, i nakon potpisivanja ugovora bila sam vezana za to mjesto. Nadala sam se da će me barem životinje smirivati ali one su bile najmanje bitne. Kuća i ljudi su bili glavna tema. Nisam spavala nikako. Osjećaj da me promatra toliko ljudi, dok spavam, dok jedem, dok nešto pričam, dok hodam. Zar je ovo slava? A onda su počeli problemi, svađe, rasprave, tko je šta pojeo, koliko, dreka, galama, mnogo galame, jako mnogo galame a potom i udarci. Dolazak hitne, upozorenja režije, oduzimanje novca od glavne nagrade…U svemu tome sam bila sa strane. Kao da sam i sama gledatelj a ne učesnik Farme. Osjećala sam se kao špijun. Kao uljez na vlastitoj Farmi gdje sam htjela da budem. Morala sam izaći odatle. Gušila sam se. Ali potpisala sam ugovor. Ostat ću bez novca, tužba i problemi kad izađem vani. Jedina utjeha mi je bio novac kad izađem a na slavu sam već zaboravila. Uskoro me otvoreno jedna žena počela zvati kravom, tako sam se i osjećala, kao krava, kao stoka na jednoj farmi, životinja dovedena i ubačena u Farmu među drugu stoku. Da sam barem mogla pogledati u kameru i reći svim onim djevojčicama-NE IDITE OVAMO! Nisam. Bila sam jadna. Glupa. Htjela sam da budem slavna kao Soraja i Stanija ali šta su one? One su kurve. Ja sam isto kurva, obična kurva koja želi da bude slavna kurva. Dok muzem ovu kravu osjeti miris svoje bake, mlijeka koje je kuhala dok sam bila mala, plačem, znam da me kamera snima. Neki dan su prosuli u svađi mlijeko koje sam isto tako pomuzla, kao da je bezvrijedno. Kao da nismo na Farmi gdje treba da pazimo životinje i od njih živimo. Prosipaju brašno, mlijeko i vodu iz bunara. Muškarci mi stalno dobacuju-Jedan je izrazito fin prema meni, pomaže mi u svemu, sladak je, pažljiv. Zbog njega bi možda sve ovo i izdržala. Ali nisam sigurna hoću li podnijeti svu ovu svađu i galamu oko sebe… Nisam ja Stanija ni Soraja. A jednog dana samo smo se poljubili, bio je to bezazlen poljubac dok smo popravljali ogradu, kasnije sam u pismima saznala da ga je ostavila djevojka, nije mi rekao da ima djevojku, mene je nazvala kurvom, još nekoliko njih me nazvalo kurvom. Ja nisam znala da on ima djevojku, on je kurva. Šutjela sam. Popila sam odmah nekoliko rakija. Nije me bilo briga. Plakala sam u kupatilu, u izolaciji a onda sam se našminkala i obukla provokativno. Napila sam se. Ako želim biti Stanija ili Soraja moram biti bez obraza i časti. Ne smije me dodirivati tuđe mišljenje. Pokupila sam dvojicu momaka koji su mi otpočetka dobacivali, ljubila ih, kasnije plesala i namjerno izbacila sise, potom razbila nekoliko čaša, onda je moj dragi prišao da me smiri, pljunula sam ga a on me ošamario, diskvalificirali su ga. Ispala sam sad i kučka, drolja, fuksa koja manipulira. Ostala sam ravnodušna, razmazane maskare, polugola i sa karminom na tuđim usnama ponovo sam zaključala jedan dio sebe daleko, daleko iza… Nanizala sam mnogo skandala u Farmi. Čim sam izašla odmah sam prihvatila ponude za slikanje u golom izdanju, neke spotove i reklame. Moj producent rekao je da to kratko traje i da sve prihvatim. I tako je bilo. Nitko me se ne sjeća više a Farma traje i traje. Voljela bi da sa bila glumica, pjevačica ili neka umjetnica sa stvarnim talentom i da zbog toga budem slavna. Promatra Staniju i Soraju i čini se da im dobro ide ali vrijeme ih gazi, gazi ih sporije nego mene ali svejedno ih gazi, bit će zaboravljene fukse, kurvetine, drolje koje su postale popularne zbog ničega što i jesu-Nitko i ništa i vratit će se na to-Ponovo će biti nitko i ništa. Bilo je mnogo starleta poslije mene i prije mene, sa smiješnim imenima, javno su se prodavale, neke su glumile pjevačice, glumice i stilistice ali sve su to kurve. Bez izuzetka. Kurve a ako vam je lakše sve je to stoka. Muškarci su pogotovo stoka, bezvrijedna stoka željna popularnosti, lakih para, brzih auta na račun svog izgleda, mišića i pameti… Bila sam toliko glupa ali sad sam na pravoj Farmi. Imam kokoši, koze i ovce i mirna sam. Sjećam se perioda kad sam bila poput životinje, zatvorena, hranjena, gledana kroz kameru, komentirana i žigosana. Farma stoke. Farma ljudi. Mi smo civilizacija koja ljude stavlja u položoj stoke. Jer za nas su starlete obični komadi mesa za jebanje. Stoka koja služi samo za to. U tu stoku mi stavimo silikone, hormone, plastiku i gumu da budu jebozovnije, snimamo ih, damo im novca a onda ih jebemo, punimo spermom, mokraćom i pljuvačkom. One su stoka. Kad se ispušu i završimo s njima njih bacimo da ih samelje vrijeme, da ih vrijeme samelje u paštetu smeća jer nigdje neće biti zapisane da su postojale, da su bile netko i nešto a ako ih i netko spomene kao ja sada-O njima ništa znati nećemo jer su nitko i ništa. Nisu spisateljice, slikarice, profesorice…Nitko i ništa. Obična stoka. Problem kod Farme je što u Farmi ljudi vide izlaz, izlaz iz svakodnevnog života u tuđi, onda vidimo primjere u njima pa na kraju i uzore. Uzori su nam Gastoz, Kristijan, Zmaj, Golubovićka, Mimi, Keva, Stanija, Soraja i u nedogled ljudi koji ništa ne rade, ničim ne pomažu, nitko i ništa su. Stoka nam je uzor jer smo postali stoka. Stoka koja bleji u ekran. Blejite stoko, za stoku se uvijek najlakše bilo pobrinuti pogotovo za ovce…
Na kraju dana nije bitna Farma. Bitno je naše shvaćanje Farme. Ako je shvatimo ozbiljno to je veliki problem. Ako je shvatimo kao jedan socijalni eksperiment to je druga stvar. Ako Farmu shvatimo osobno to je najgora stvar… Farma je samo mjesto za stoku. Ništa više i ništa manje. Lijepo je posjetiti Farmu, pogledati Farmu pa čak i ući u Farmu ali ne zaboravite jednu stvar. Vi možete izaći iz Farme ali ona iz vas neće…Sjeme Vam jebem krvavo!
Pred spavanje je moja baka sjedila na krevetu ili ležala pored mene i pričala mi bajke. Njen miris me smirivao kao djevojčicu, unosila je u mene spokoj, san, mir i pričala mi bajke svaku večer kad bi ljeto provodila na selu. Čitav raspust sam se igrala sa rođacima na jezeru, išla u lov na žabe, gradila šatore i glumila indijanca. Ljeto je bilo čarobno za mene, ujutro bi me budio snažan miris pokošene trave, rose i hladnog planinskog zraka a po danu je peklo sunce od kojeg sam žmirila i nosila šeširiće koje mi je baka poklonila i glumila bi princezu, ona bi mi dala neku od svojih starih dugih haljina, prepravila bi ih i ja bi čitavo ljeto bila princeza, nosila sam papirne krune, imala prinčeve i glumila kraljicu u svom djetinjstvu. Ljeto je bilo vrijeme velike sreće. Kad bi trčala i ogladnila samo bi utrčala u kuću rekla baki ”namaži mi šnitu” ona bi onda odsjekla veliku šnitu pogače i debelo je namazala domaćim maslom a onda posula šećerom ili soli. Pitala bi hoću li slatku ili slanu šnitu. Voljela sam slatku. Onaj osjećaj kako šećer pucketa između nepca i jezika, kako se topi sa masnoćom i slatko me opija dok jedem brzo i ponovo trčim da se igram. Sretna i slobodna. Čitavu osnovnu školu i život sam provodila na selu kad bi bilo ljeto. Daleko od grada, od smoga, magle i ljudi. Znala sam čitavu šumu napamet, brala sam trešnje, krala jagode od komšija, kucala na vrata pa bježala, imala sam divne mace i cuke na selu i poznavala i hranila sve bakine životinje i svaka od njih je imala ime. Bila bi tako mirna nakon kupanja i legla bi na jastuk napunjen pravim perjem, baka bi se spustila pored mene da se pomolimo Bogu i onda bi mi iz stare crvene knjige na kojoj je pisalo ”Bajke” čitala razne priče. One su se usjekle duboko u moju svijest kao maloj djevojčici . Sve su bile lijepe. Sve su bile princeze i kraljice na kraju svake bajke. Voljela sam priču o Snježani i sedam Patuljaka, Zlatokosu, Uspavanu Ljepoticu, Pepeljugu. Svaka od njih je imala svoj sretan kraj. Bila sam tako sretna na farmi kod svoje bake i uvijek bi plakala kad bi se vraćala u grad, u osnovnu školu, u sivilo, u naš mali stan. Ali onda bi počela škola , obaveze i zaboravila bi na savršena ljeta na farmi. I jednog dana je moja baka umrla na svojoj farmi okružena životom koji je cijelo vrijeme uzgajala, vodila od rođenja do smrti. Ostala mi je nedirnuta u sjećanju kao savršena ikona koju nijedna zemaljska sila ne može dirnuti ni uprljati toliko sam je voljela. A onda na njenoj sahrani sam shvatila da je mojim savršenim ljetima na farmi došao kraj. Da je zauvijek gotovo.
Kad sam bila mala htjela sam biti glumica ali nisam imala strpljenja da učim pravilno izgovaranje riječi i rečenica, išla mi je na živce profesorica glume i odustala sam od prijemnog ispita na bilo kakvu akademiju vezanu za glumu, sviranje ili pjevanje. Kad sam bila mala vjerovala sam u bajke. Veoma brzo nakon bakine smrti tata je sve životinje prodao, zaklali su ih, kapiju zatvorili a obećao mi je da to neće uraditi i da ćemo ići svako ljeto na selo, da ćemo tamo provoditi vikende, ložiti vatru, čuvati zečeve i da će se komšije pobrinuti za bakinu malu farmu ako im platimo nešto dnevnice ili obećamo janje ili komad zemlje za obradu. Ništa od toga nije uradio. Ja sam bila premlada da donosim takve odluke i uskoro je stavljen ključ u kapiju i nekako je stavljen ključ na taj period mog života. Na period kad sam bila bakina princeza, ljepotica, kraljica i sve ono što sam bila na toj čarobnoj farmi kao djevojčica. Nisam tada slutila da ću jednog dana biti žena na jednoj drugoj farmi. Na farmi gdje glavna atrakcija nisu životinje nego ljudi. Da ću jednog dana biti starleta. Kurva koja je došla na televiziju preko direktora kojem sam redovno pušila na poslovnim sastancima a i njegovim kolegama. On mi je platio operacije grudi i usana a onda obećao da ću biti slavna i da imam mjesto na Farmi. Na mjestu gdje su Soraja i Stanije započele svoje karijere. Istina Soraja je počela u Big Brotheru ali Farma je lansirala u vrh. Farma je najgledaniji program i samo treba da potpišem ugovor i da uđem. Sve ostalo nek ide prirodno. Kad izađem iz Farme bit ću slavna, popularna, bogata i tražena. Pristala sam. Punoljetna sam i želim da me svi vole, da znaju za mene, da mi zavide i da budem na naslovnicama magazina, slavna i bogata. Slava me oduvijek zanimala više nego bilo šta. Nije me zanimala konkretno gluma, pjevanje ili nešto već samo slava kao sama po sebi. Nisam htjela da budem netko i nešto pa da postanem slavna već da budem slavna da bi bila netko i nešto. Bez talenta, uspjeha, pameti, znanja, dostignuća i bilo čega što bi bilo vrijedno pomena ali opet da svi o meni pričaju. To sam htjela. I to sam dobila.
Kad sam sjedila i čekala na razgovor o svom ulasku u Farmu i pripremi za novu sezonu, u hodniku se nalazilo još nekoliko lica sa televizije, nitko nije djelovao prijateljski, raspoloženo ni dobronamjerno, momci su već zbijali šale na račun mojih sisa, jedna žena je kašljala a pušila je preko svake mjere, izgledala je užasno bez šminke, znala sam je sa televizije, nekadašnja pjevačica, voditeljica, jedna glumica, sve su to neke zaboravljene ličnosti a onda gomila ovih momaka napumpanih mišića, agresivnih glasova, šala i pokreta rukom… Nisam se osjećala ugodno. To je bio prvi trenutak kad sam konačno shvatila šta sam ja. Stoka.
Ja sam ljudska stoka koja ide na jednu Farmu da me gleda milion druge ljudske stoke. Oni će gledati kako se ja kupam, hodam, pričam, pišam, serem, svađam, pričam, jedem i pijem. Bit će presretni ako me jedan od ovih likova izjebe ispred milion ljudi koji gledaju kao kravu kad bik nabija i pari se sa njom. Ja sa poput bakinih životinja, koza, ovca, krava, krmača sa velikim sisama i ustima u koje životinjski mužjaci nabijaju kurčeve za oplodnju a drugi mužjaci i ženke to gledaju, snimaju smiju se i komentarišu. U tom hodniku su mi pale na pamet one klaonice gdje vide gola tijela od janjadi, kad ih natove, othrane i na kraju zakolju i ogule, i ti dođeš u mesaru i tražiš kilo janjetine, dvije, tri ili cijelo janje. Kao da smo samo stoka koja ide na Farmu gdje treba da se ponaša gore nego stoka da bi gledanost bila veća. U meni je proradio neki davni, zaboravljeni glas, nešto što sam zaboravila davno nekada, možda se radilo o bajci, o priči ali sad se nisam mogla sjetiti o čemu se radi. Primljena sam na Farmu, snimanje je počelo za mjesec dana, i nakon potpisivanja ugovora bila sam vezana za to mjesto. Nadala sam se da će me barem životinje smirivati ali one su bile najmanje bitne. Kuća i ljudi su bili glavna tema. Nisam spavala nikako. Osjećaj da me promatra toliko ljudi, dok spavam, dok jedem, dok nešto pričam, dok hodam. Zar je ovo slava? A onda su počeli problemi, svađe, rasprave, tko je šta pojeo, koliko, dreka, galama, mnogo galame, jako mnogo galame a potom i udarci. Dolazak hitne, upozorenja režije, oduzimanje novca od glavne nagrade…U svemu tome sam bila sa strane. Kao da sam i sama gledatelj a ne učesnik Farme. Osjećala sam se kao špijun. Kao uljez na vlastitoj Farmi gdje sam htjela da budem. Morala sam izaći odatle. Gušila sam se. Ali potpisala sam ugovor. Ostat ću bez novca, tužba i problemi kad izađem vani. Jedina utjeha mi je bio novac kad izađem a na slavu sam već zaboravila. Uskoro me otvoreno jedna žena počela zvati kravom, tako sam se i osjećala, kao krava, kao stoka na jednoj farmi, životinja dovedena i ubačena u Farmu među drugu stoku. Da sam barem mogla pogledati u kameru i reći svim onim djevojčicama-NE IDITE OVAMO! Nisam. Bila sam jadna. Glupa. Htjela sam da budem slavna kao Soraja i Stanija ali šta su one? One su kurve. Ja sam isto kurva, obična kurva koja želi da bude slavna kurva. Dok muzem ovu kravu osjeti miris svoje bake, mlijeka koje je kuhala dok sam bila mala, plačem, znam da me kamera snima. Neki dan su prosuli u svađi mlijeko koje sam isto tako pomuzla, kao da je bezvrijedno. Kao da nismo na Farmi gdje treba da pazimo životinje i od njih živimo. Prosipaju brašno, mlijeko i vodu iz bunara. Muškarci mi stalno dobacuju-Jedan je izrazito fin prema meni, pomaže mi u svemu, sladak je, pažljiv. Zbog njega bi možda sve ovo i izdržala. Ali nisam sigurna hoću li podnijeti svu ovu svađu i galamu oko sebe… Nisam ja Stanija ni Soraja. A jednog dana samo smo se poljubili, bio je to bezazlen poljubac dok smo popravljali ogradu, kasnije sam u pismima saznala da ga je ostavila djevojka, nije mi rekao da ima djevojku, mene je nazvala kurvom, još nekoliko njih me nazvalo kurvom. Ja nisam znala da on ima djevojku, on je kurva. Šutjela sam. Popila sam odmah nekoliko rakija. Nije me bilo briga. Plakala sam u kupatilu, u izolaciji a onda sam se našminkala i obukla provokativno. Napila sam se. Ako želim biti Stanija ili Soraja moram biti bez obraza i časti. Ne smije me dodirivati tuđe mišljenje. Pokupila sam dvojicu momaka koji su mi otpočetka dobacivali, ljubila ih, kasnije plesala i namjerno izbacila sise, potom razbila nekoliko čaša, onda je moj dragi prišao da me smiri, pljunula sam ga a on me ošamario, diskvalificirali su ga. Ispala sam sad i kučka, drolja, fuksa koja manipulira. Ostala sam ravnodušna, razmazane maskare, polugola i sa karminom na tuđim usnama ponovo sam zaključala jedan dio sebe daleko, daleko iza… Nanizala sam mnogo skandala u Farmi. Čim sam izašla odmah sam prihvatila ponude za slikanje u golom izdanju, neke spotove i reklame. Moj producent rekao je da to kratko traje i da sve prihvatim. I tako je bilo. Nitko me se ne sjeća više a Farma traje i traje. Voljela bi da sa bila glumica, pjevačica ili neka umjetnica sa stvarnim talentom i da zbog toga budem slavna. Promatra Staniju i Soraju i čini se da im dobro ide ali vrijeme ih gazi, gazi ih sporije nego mene ali svejedno ih gazi, bit će zaboravljene fukse, kurvetine, drolje koje su postale popularne zbog ničega što i jesu-Nitko i ništa i vratit će se na to-Ponovo će biti nitko i ništa. Bilo je mnogo starleta poslije mene i prije mene, sa smiješnim imenima, javno su se prodavale, neke su glumile pjevačice, glumice i stilistice ali sve su to kurve. Bez izuzetka. Kurve a ako vam je lakše sve je to stoka. Muškarci su pogotovo stoka, bezvrijedna stoka željna popularnosti, lakih para, brzih auta na račun svog izgleda, mišića i pameti… Bila sam toliko glupa ali sad sam na pravoj Farmi. Imam kokoši, koze i ovce i mirna sam. Sjećam se perioda kad sam bila poput životinje, zatvorena, hranjena, gledana kroz kameru, komentirana i žigosana. Farma stoke. Farma ljudi. Mi smo civilizacija koja ljude stavlja u položoj stoke. Jer za nas su starlete obični komadi mesa za jebanje. Stoka koja služi samo za to. U tu stoku mi stavimo silikone, hormone, plastiku i gumu da budu jebozovnije, snimamo ih, damo im novca a onda ih jebemo, punimo spermom, mokraćom i pljuvačkom. One su stoka. Kad se ispušu i završimo s njima njih bacimo da ih samelje vrijeme, da ih vrijeme samelje u paštetu smeća jer nigdje neće biti zapisane da su postojale, da su bile netko i nešto a ako ih i netko spomene kao ja sada-O njima ništa znati nećemo jer su nitko i ništa. Nisu spisateljice, slikarice, profesorice…Nitko i ništa. Obična stoka. Problem kod Farme je što u Farmi ljudi vide izlaz, izlaz iz svakodnevnog života u tuđi, onda vidimo primjere u njima pa na kraju i uzore. Uzori su nam Gastoz, Kristijan, Zmaj, Golubovićka, Mimi, Keva, Stanija, Soraja i u nedogled ljudi koji ništa ne rade, ničim ne pomažu, nitko i ništa su. Stoka nam je uzor jer smo postali stoka. Stoka koja bleji u ekran. Blejite stoko, za stoku se uvijek najlakše bilo pobrinuti pogotovo za ovce…
Na kraju dana nije bitna Farma. Bitno je naše shvaćanje Farme. Ako je shvatimo ozbiljno to je veliki problem. Ako je shvatimo kao jedan socijalni eksperiment to je druga stvar. Ako Farmu shvatimo osobno to je najgora stvar… Farma je samo mjesto za stoku. Ništa više i ništa manje. Lijepo je posjetiti Farmu, pogledati Farmu pa čak i ući u Farmu ali ne zaboravite jednu stvar. Vi možete izaći iz Farme ali ona iz vas neće…Sjeme Vam jebem krvavo!