Smijenjen, mobingovan, otjeran sa posla, zatim (nezakonito) praćen i prisluškivan od strane službi bezbjednosti, pritiješnjen sa dvije montirane krivične prijave (obje, u međuvremenu, odbačene) po prvi put u životu zvanično sam se pozvao na činjenicu da sam demobilisani borac VRS i zatražio od BORS-a da me zaštiti od progona režima. Pantelija Ćurguz ne da ništa nije preduzeo nego se nikad nije udostojio ni da mi odgovorio. Režim me je progonio a BORS (čitati: Pantelija Ćurguz) moje vapaje za pomoć je – ignorisao!
(Dostavljeno BORS-u 06.12.2010. godine)
PREDMET: Moje posljednje obraćanje BORS-u
(Ne)poštovani gospodine Pantelija Ćurguže,
Čekao sam punih mjesec dana da odgovorite na moje pismo. Čekao, čekao, čekao i čekao… Iako sam se Boračkoj organizaciji RS obratio po prvi put u životu, iako nikad i ništa ranije nisam tražio ni od Boračke organizacije niti od Države čije sam temelje krvlju zali, iako sam Vam pismo poslao i klasičnom poštom i e-mailom pa ne postoji vjerovatnoća da ga niste dobili, iako je pismo bilo „otvoreno“ i, njegovim tragom, dobili ste još (bar) nekoliko reakcija drugih boraca, iako…
Time što se niste udostojili čak ni da mi odgovorite, pa makar mi rekli i: „Od*ebi, papak“, izgubili ste moje svako dalje poštovanje i za mog i Vašeg života više nećete imati priliku da ga povratite (ja sam principijelan, narodski rečeno „zaguljen“, „ters“ čovjek). A ja sam izgubio obavezu da Vam persiram.
Zato ću ti, Pantelija, ispričati jednu priču:
Moj prijatelj, inače nekada borac Desetog diverzantskog odreda VRS, imao je u Beogradu saobraćajnu nesreću. Vozilo u kome su bili polupijani pripadnici specijalne jedinice MUP-a Srbije, bezglavo jurcajući ulicama Beograd, prešlo je u njegovu kolovoznu traku i udarilo ga skoro mu uništivši automobil. I njihovo vozilo bilo je ozbiljno oštećeno.
Odmah su mu stavili lisice i priveli ga sudiji za prekršaje. Sudija (hm, „nezavisni“ sudija) htio je odmah da presudi da je on kriv za saobraćajnu nesreću. Time bi pripadnike MUP-a zaštitio od sankcija za nedolično ponašanje i uništavanje MUP-ove i građanske imovine. Vidjevši da će ispasti „grbav“ moj prijatelj, inače u ratu tri puta ranjavan, invalid i vojni penzioner (Vojske Srbije), brzo je razmišljao kako izbjeći iznenadnu nepravdu. Pošto je priveden sudiji a ne u pritvor nisu mu oduzeli mobilni telefon. Sjetio se jednog svog ratnog drugara, sada oficira Vojske Srbije, nazvao ga i sve mu ispričao. Ovaj mu je savjetovao da se pozove na pripadnost Boračkoj organizaciji grada Beograda i odbije da daje bilo kakvu izjavu sve dok se ne pojavi advokat Boračke organizacije koji će odmah krenuti put suda.
Čuvši ovo sudija je preblijedio, počeo je da zamuckuje, da se izvinjava… Prekorio ga je, zaboga, zašto je nepotrebno „uznemiravao“ Boračku organizaciju kada su se, eto, k’o ljudi mogli sve lijepo dogovoriti. Odmah ga je oslobodio „krivice“; vozilo mu je MUP odšlepovao do njihove radionice u kojoj je službeno vozilo skinuto sa kanala a njegovo uzeto u rad po hitnom postupku; odvezli su ga u hotel i smjestili tu na MUP-ov račun sve dok mu automobil ne bude popravljen; specijalci su ga ponizno zamolili da „ne talasa“ dalje da ne bi ostali bez posla već da nikom ne spominje nemio događaj!
Zašto ispričah ovu priču? Zamišljam sebe (ne dao mi Dragi Bog) u sličnoj situaciji, u gradu bilo kome, kako se pozivam da pripadam Boračkoj organizaciji Republike Srpske. Kako li bi sudija reagovao? Mora da bi bilo kao u onom skeču „Nadrealista“: „Grohotom se smijem… grohotom“!
A to što BORS nije Dušan Silni već njegov sin, Uroš Nejaki, i što se na spominjanje njegove „snage“ ljudi grohotom smiju kriv si ti, Pantelija. Ja zasigurno – nisam!
Naime:
Kriv si zato što si Boračku organizaciju, čiji je cilj da bude korektiv vlasti i vodi brigu o boračkoj populaciji, inkorporirao u vladajući režim i pretvorio u važan (i snažan) element vladajućeg, apsolutističkog sistema musolinijevskog tipa sa elementima kulta ličnosti (Milokrada Dodika).
Kriv si jer se za predsjednike Opštinskih boračkih organizacija biraju ljudi isključivo po političkoj pripadnosti i to kompatibilnoj sa vladajućom oligarhijom.
Kriv si zato što kad ti MiloKrad Dodik opali šamar ti uzvikneš: „Jao, oprostite, gospodine predsjedniče, udarih Vas obrazom po dlanu“!
Kriv si što umjesto da ti podvikuješ na njega koji je švercovao cigarete dok smo mi krvarili, ti si dozvolio da on podvikuje na tebe (provjerena informacija iz krugova bliskih Milokradovom kabinetu)!
Kriv si jer si postao (mada ne još zvanično) borački Slavko Jovičić – Slavuj!
Kriv si što se ponašaš kao i svaki drugi političar: brineš se samo kako da ponovo dobiješ mandat u BORSU i primaš sinekuru koja ne zavisi od toga koliko uspješno zastupaš boračke interese nego od stepena u kome si se dodvorio Milokradu Dodiku; što su ti osnovni motiv djelovanja tih „trideset srebrenjaka“ i čanak pilava, odnosno mrvice od pilava koje ti spadaju sa prebogate trpeze Milokrada Dodika.
Kriv si što ti je prioritet u „radu“ da se slikaš za TV: da ti je frizura svježe ondulirana a brci „a la Klerk Gebl“ uredno štucovani i nagareni. Da li si i to od Milokrada vidio jer i on redovno farba i fenira kosu (provjerena informacija)? Ne samo da se podanički ponašate prema Velikom (vam) Vođi nego (kad kažem „vas“ mislim na vas, „zapadnjake“ iz RS), u javnim nastupima pokušavate da ga oponašate; on vam je novi ban Tisa Milosavljević. Tebe, Pantelija, nekoliko puta „uhvatio“ sam kako koristiš identične riječi na istim mjestima, pa čak i cijele sintagme prepisuješ od Milokrada Dodika. Naprimjer kada govoriš o nekoj ustanovi ili instituciji onda ona nema (ili – ima) „puni kapacitet“; kada govoriš o određenoj situaciji kažeš da je to „priča“! Da li ti je Milokrad idol ili si prečesto na „brifinzima“ kod njega pa si „pokupio“ i stil ponašanja i njegovu retoriku. I ne samo to nego (vi „zapadnjaci“) čak i fizički pokušavate da ličite na njega. Naprimjer, cijela Banjaluka se smije ministru Stanislavu Čađi jer pokušava i da hoda k’o Mile. Mile dvometraš a Čađo „metar i žilet“! Žalosno je, nije smiješno.
Kriv si što si klimoglavac i čankolizac, što nemaš mu*a da lupiš šakom o sto i kažeš vlastima svoje (boračko) mišljenje!
Kriv si što ti borci uglavnom rade u privatnim pilanama u vlasništvu dezertera i ratnih profitera. A istovremeno znaš da je Milokrad Dodik registrovao firmu u Austriji na tamošnjeg državljanina. Ovoj će firmi, nakon što za vrijeme svoje vlasti uništi sva šumarstva, dati koncesiju na gazdovanje našim šumama u narednih 99 godina. U međuvremenu, preko svojih pijuna, za male pare kupuje sve pilane u Republici Srpskoj. Kad izgubi vlast biće vlasnik šuma i svih drvoprerađivačkih kapaciteta, našeg najznačanijeg privrednog resursa. Faktički: biće vlasnik Republike Srpske.
Kriv si jer si, umjesto da, autoritetom svoje funkcije, zaštitiš moja građanska prava i spriječiš političku diskriminaciju kojoj sam izložen, doprinio mom progonu iz Republike Srpske!
Sa (ne)poštovanjem – Zoran Janković