Poginuo je na Brusu. Bio je komandant Armije BIH. Zamijenjen je KOS-ovskom operacijom. Emir je mrtav. Živio Pantelija!
Da se razumijemo, metaforičko kazivanje je, oduvijek, krasilo Sidranove tekstove. Sigurno da je, u tom duhu, u takav jedan poetski celofan, zavio i ovu priču o svom bivšem ahbabu i kolegi, uzimajući u obzir sva prethodna prepucavanja i razmirice između njih dvojice. Emir..Nemanja..Pantelija…uzvraća udarac i svu Abdulahovu govoranciju sažima u neki stari, hrđavi bojler, koji curi na sve strane i kojem je potreban remont. Remont za kojeg Avdo nema love, koju je iskao i molio i od njega.
E, sada je, sigurno, zanimljivo čitati tu prepisku, koje će biti i dalje i koja će trajati i poslije njihove smrti. Nije stvar u tome ko je u pravu i ko je dobar, a ko zao. Stvar je u tome što ta pantelijada i bojlerizacija odslikavaju sav čemer i sav jad ovog balkanskog, nekad jugoslovenskog, društva. Danas, kad svjedočimo tako ružnim i bolesnim stvarima, takvoj mržnji i podjelama, na marginama ostaju bilješke tih pisaca, umjetnika, intelektualaca, koje su bitnije za pročitati. Koje nam više govore o njima, pa i o nama, nego sve njihove knjige, filmovi, uspjesi…
Jedan bosanskohercegovački entitet je obilježio svoju godišnjicu. U tom entitetu, Emir je bivši. Sada je Nemanja. Drugi špil karata je priča o njegovim lopovlucima i malverzacijama, sa trebinjskim kamenom, sa izgradnjom fantomskog Andrićgrada..o tome su podjeljena mišljenja. Bitnije je da je on sada Nemanja.
U drugom entitetu, Emir je mrtav odavno..ne zato što je to Avdo rekao, nego zato što je to sam Emir potvrdio. Sada je Nemanja..ili Pantelija. Svejedno.
Kad se nekad gore sretnu, ako se sretnu, biće zanimljiv taj duel. Jedan je, svojevrsnom bojlerizacijom, teleportiran u Siriju i tamo preselio kao šehid. Drugi je poginuo mnogo ranije nego što su mu rekli i živio je, još jedan period, u nekom paralelnom svijetu, pantelijskom. I mi svi, ako budemo u prilici, ćemo, vjerovatno, pratiti to sučeljavanje. I ibretiti se. I iščuđavati se. I mrziti se. I optuživati se. Sve ćemo, samo ljudi biti nećemo…