Eh da sam ja neko, kako bi svijet izgledao drugačije, kako bi ljudi drugačije voljeli svoje žene a i žene svoje muževe. Čitav svijet bih obojila u ružičasto, nigdje ne bi bilo sive i crne boje, razmislila bih možda ne bi ni postojale. Djeca bi poštovala svoje roditelje, marljivo učila i radila, da bi ih učinili ponosnima. Ljudi na ulicama ne bi prolazili namrgođeni i ne bi okrećali glave jedni od drugih, svi bi se gledali ravno u oči i sa malim smiješkom se pozdravljali. Eh umjesto ovih na vlasti, ja bi postavila hipi-a mislim da bi svima bilo zanimljivo, on bi naredio da se svi smiju da se zabavljaju ne bi krao od ljudi i ne bi tražio da ljudi rade neke krivotvorne poslove za njega, ili pak jednu ženu koja bi čitav svijet uredila i učinila boljim, bi vjerujte mi. Eh da sam ja neko dala bi na zapovjed da se u svakom gradu, državi i selu izgrade najveće biblioteke i kaznila bi svaku kuću koja nema knjiga, jer svaka soba bez knjige je kao čovjek bez duše. Sve ulice svijeta bi bile pune cvijeća jer vjerujem u to da je život ljepši ako imaš lijepe stvari koje možeš vidjeti. Da sam neko, ne bi u svijetu bilo nacionalizma ujedinila bi sve ljude svijeta da se poštuju i vole, ne bi bilo razlike između bošnjaka, hrvata, srba, jevreja, kineza, crnaca po meni svi smo ljudi i svi smo isti te male razlike u boji to nije ništa. Svi bi živjeli jedan život, baš kao ikad je bila Juga, što bar nisam tad rođena da vidim kako je živjeti bez mržnje. Omladina bi više izlazila, družila se, pjevala, plakala al bi svi bili zajedno, jer zajedno smo jači. Tužno je danas kad prođeš ulicom nema djece da čuješ kako se svađaju, pjevaju i plače, čak i njihov plač bi bio divan u tim momentima, sve je nekako ne znam kako da opišem tužno, tumorno, sivo i crno. A ko je zato kriv, šta vi mislite? Zamisli sad neki političar nema šta da jede, i gura se tamo u redu da dođe na red da dobije parče hljeba i možda supa neka, gore u javnoj kuhinji i kad dođe na red, kad ono nestalo svega jer je previše ljudi, a on onako sav razocaran ode kući a kod kuće ga čekaju žena i troje djeca gladi, i kada vide babu koji ne donosi hranu onako uplakana i gladna odu da spavaju da ubiju glad. Šta bi jedan koji je neko uradio u toj situaciji, šta ? Ovoj djeci je važniji taj komad hljeba, nego neki tablet od 200 euri, il neki mobitel koji ima prednju kameru ili pak neke air maxice i Iphone. Vaša djeca imaju sve, vas nije briga što neki babo ne može da priušti ni parče hljeba svojoj djeci, kako možete spavat na miru a možda vam je komšija gladan?! Ja da sam taj “neko” sve bi te koji su sad “neko” poslala jedan dan da se guraju u redu i da uđu u kožu bar jedan dan nas što smo niko! Ne bi oni izdržali ni dan. Da sam ja neko zaustavila bih nasilje u porodici, maloljetniču delikvenciju i sve loše što kvari ljude ja bih zaustavila! Svi očevi bi svoje kćerke voljeli i cijenili više nego što će ih iko ikad voljeti, ni jedna majka ne bi patila zbog očeva, čak bi svaki čovjek ženi donosio cvijeće svaki dan da sam ja neko. Na svijetu ne bi bilo mržnje, ne bi bilo ratova, svaka osoba bi bila voljena i ni jedna osoba ne bi bila povređena od ove druge, svi bi bili sretni do kraja života, da sam ja neko. Da sam ja taj “neko” ni jedna majka ne bi molila za svoju djecu, sve bi majke znale šta njihova djeca rade, ne bi postojala osoba ili stvari koje kvare njihovu djecu. Zašto svaka majka ne može da spava naveče misleći gdje su njihovi sinovi, i kćerke da li će njima šta bit, da sam bogodom neko ne bi se ni jedna od njih sekirale ni zašto, njihova djeca bi sjedila sa društvom svirali gitaru, pjevušili i kada ih pogodi pjesma koja od Crvene Jabuke možda bi i zaplakali, uglavnom bi bili sretni jer njihova majka spava na miru, a neki bi ipak otišli u mrak da se poljube krišom i vraćali bi se nasmijani, eh što nisam taj neko! Neću više da se vraćam u stvarnosti i da pričam patetično, zašto bi ovu maštu upropastila sa ovim što imamo danas, ne želim i nema potrebe, ostat ću ovako ležeći sa mislima o ovom maštanju o ružičastom svijetu, o meni sretnoj i o tome šta bi uradila Da Sam Ja Neko!
Za konkurs ” Da sam ja neko”