Bijaše i Angela. Bijaše i Papa, pa i Erdogan. Sve u dva,tri mjeseca. Bijahu,u zadnjih dvadeset godina, mnogi prijatelji ove zemlje, koju njeni građani, odmilja, zovu vilajetom tamnim. Dođu, malo posjede, eventualno prošetaju čaršijom, ko fol malo zaprijete, kao malo i podrže” euro-atlantski put Bosne i Hercegovine”, te razgule dalje. Doduše, nije njihov posao pokrenuti propalu privredu i devastiranu ekonomiju, miriti posvađane konstitutivne narode, suzbijati korupciju ili graditi auto-put. Pa koji ce nam,k…,onda ovdje, zapitaju se mnogi.
Džaba nama sve…Taman da Barak i Putin presele u Titovu, taman da japanska vlada zasjeda na Marijin dvoru, taman da Barca igra na Koševu svoje tekme…Džaba i to, kad bi, koliko sutra, svi razgulili, glavom bez obzira. Sve strategije, svi razvojni programi, sva disciplina i pobjednički mentalitet ovog svijeta, pale bi istog dana,kad bi ih docekala bosanska apsurdnost i hercegovacki inat..kad bi ih nokautirala krajiška tvrdoglavost i posavsko beznađe.
Džaba nama sve…Nama lijeka nema, niti Angelina harizma, ni Papine molitve ni Erdoganova podrška, niti Putinova snaga, ne mogu uraditi ono što nama treba. Treba nam nada…Nadu ko nam donese, u bolje sutra, taj ce spomenike imati i u Zenici i u Prijedoru i u Livnu. Utopija? Vjerovatno…al samo je još ona ostala. Sve su prilike….