Prije nekoliko dana održana je parada ponosa u Podgorici. Obezbejđivalo ju je mnogo policajaca, a zalobnice/i su računale/i koliko je to sve koštalo. Ohrabrujućim su nalazile/i podatak da je nastali trošak znatno manji nego što je to bio slučaj u Beogradu nekih mjesec dana ranije.
Pozivalo se na parade porodica (ekstremna desnica) ili nezaposlenih (ekipa koja se u većini slučajeva nije ni zapitala čemu tolika policija i ko je za to odgovoran, prvo na ulicama Beograda a potom i Podgorice). Ove/i druge/i krenuše od sredine. Ne valjaju im ovi sa parade ponosa jer su velik trošak. Siromašne zemlje to ne mogu podnijeti, a moraju (kako kažu) pod stegom i krinkom evropskih integracija. Nisam sigurna koliko su svjesni/e da su se 100% primili na onu priču koju im plasira ekstremna desnica, baš ona koja je oba ta dana jedini i isključivi ODGOVORNI za trošak koji je nastao. To nisu mogle/i zaključiti. Jeste, baš je bilo teško…
Zajednica koja je paradirala tih dana Beogradom i Podgoricom, a nešto ranije Zagrebom, Splitom i Osijekom je iz reda manjinskih zajednica. Pripadnici/e tzv. lgbt zajednice ne uživaju puna prava u ovim zemljama i nerijetko su prinuđeni/e skrivati se i živjeti dvostruki život, a sve s ciljem da ne dovode sebe u fizičku opasnost i da se zaštite od osuda okoline. Unaprijed su osuđeni/e od strane javnosti, jer su “zaštićeni/e” od diskriminacije (što u praksi nije ni blizu istine), i što svijetom vlada moćni gej lobi (što je, opet, iz domena naučne fantastike). To su dvije najzastupljenije predrasude kojima manipulišu oni/e sa kojima sam imala priliku razgovarati.
O lgbt zajednici
Lgbt zajednica nije homogena cjelina. Već ta četiri slova kojima se određuje, ukazuju na zastupljenu raznolikost. Što se tiče klase, rase, imovinskog stanja, radnog statusa, religijske ili nacionalne pripadnosti i sl. definitivno se ne mogu dati univerzalne determinante. Procjena je ja da je 10% populacije homoseksualnog opredjeljenja. U zavisnosti od podneblja na kojem žive, jednako su pogođeni/e krizama, nestašicama, ratovima, nezaposlenošću i sl. kao i onih preostalih 90%. Lgbt zajednica nikako nije ekskluzivni klub onih koji/e su se “snašli/e” nego dijele sudbinu onih koji/e žive u njihovom okruženju.
O paradi ponosa
Parada ponosa nije karneval. Šarenilo koje sa sobom nosi simbolizuje različitosti unutar lgbt zajednice. Osnovni simbol parade ponosa je simbol mira i zastava duginih boja. Boje koje su zastupljene imaju svoja značenja: ružičasta: seksualnost, crvena: život, narančasta: zdravlje, žuta: Sunčeva svjetlost, zelena: priroda, tirkizna: čarolija/umjetnost, indigo/plava: vedrina/sklad, ljubičasta: duh. Parada ponosa je najobičniji PROTEST koji ima svoje zahtjeve upućene prema donositeljima/cama odluka i jedan je od načina da se diže vidljivost lgbt zajednice (čije postojanje se negira, sjetite se samo koliko puta ste čule/i: “Nema tog kod nas!”). Na paradi ponosa učestvuju i osobe koje se ne identificiraju kao l-g-b-t, ali podržavaju protest i zahtjeve jer ne podnose nepravdu ili su došli/e kao podrška članovima porodica ili prijateljima, prijateljicama.
O NVOima koj se bave lgbt i “uzimaju pare”
Da su jedini, pa lako bi mi s njima…
Džaba mi je ovaj prajd
Onokad zaspeš pa ti na um padne neka misao koja ne želi da ode. Misao je ono sve što si htjela reći, isfiltrirano. Odjednom ne moraš pola sata da se obraćaš auditorijumu za koji osnovano sumnjaš da je homofoban, nego evo ti prilike da ih matiraš u dva poteza. Pokazaće se, ili da podrška postoji i već sutra možemo zajedno na ulicu, ili da si čitavo vrijeme bila u pravu i tvoje osnovane sumnje su se, nažalost pokazale istinitim.
Dakle, motivisana nebrojenim raspravama na socijalnim mrežama i uživo, postavila sam slijedeća pitanja: Ako bi se ovih dana samoorganizovala (ono kao neformalno okupljanje građana/ki) parada ponosa u Sarajevu, šta biste uradile/i? Da li biste podržale/i svojim dolaskom i na taj način pokazale/i solidarnost ili biste mudro šutile/i i pustile/i otvoreno homofobne osobe da to završe? Neformalno okupljanje znači nula troškova za osiguranje (pošto sam primjetila da je većinu to bolilo, navodno nisu homofobične prirode), ali ako u tom slučaju nema masovnosti ishod možete pretpostaviti… Eto baš me interesuje. Hvala unaprijed na odgovorima!
To pitam zato što policija nikad nije angažovana zato što je parada ponosa nešto elitno, nešto nedorljivo. Angažovana je zbog onih čiji stepen spremnosti da počine nasilje je toliko visok da ako su rekli da će ga počiniti, počini će ga. Njihov gnjev usmjeren je prema onima koji/e protestuju s ciljem da poboljšaju svoj status u društvu kojem pripadaju, baš kao što je to slučaj sa radničkim protestom, protestom porodilja i majki, socijalnim buntom ili bilo čemu sličnom.
Zaključak bi trebao biti da ne slušamo mržnju koja dolazi od razloga za enormni trošak, nego da probamo razumjeti i podržati one koji/e su obespravljene/i. Valjda ćemo jednom doći do nivoa da reagujemo na ugrožavanje, a ne još da iskazujemo zahvalnost onima što prijete, pa iz bilo kojeg razloga svoje prijetnje ne sprovedu u djelo ili da okrećemo glavu (baš) kao da nas se ne tiče kada do nasilja dođe.
Ovaj tekst nije nužno za konkurs, već je objavljen… Mislim da je korisno da “se nađe”.
vezano: http://www.6yka.com/blogovi/blog/20733/homofobija-bolest-kao-i-vecina-drugih