Predpostavljam da je priča išla ovim tokom:
Mladić i djevojka svako sa svojim društvom. U godinama kada mnogi misle da je cijeli svijet njihov, da sunce jutrom izlazi samo zbog njih, da se planeta okreće samo da bi oni bili sretni. Život bez puno obaveza, bez puno briga. Život stvoren samo za uživanje i zabavu. Ona je vjerojatno pomislila kako je on dobra prilika za nju, mladi, lijep, zgodan, atraktivan i nadasve poželjan među ženskom populacijom. On je vjerojatno mislio kako nebi bilo na odmet probati još jednu ljepoticu, udariti još jednu recku, i tako kažu da je dobra djevojka, možda nebi bila loša i za neku ozbiljniju vezu.
On joj je prišao, sanirano ju svojim šmekerskim pogledom, osmjehom i nekom već izlizanom forom, mada je ona već bila šarmirana. Počeli su da izlaze, da se druže, da sve više vremena provode zajedno. Činilo se kao da ga je prebrzo zavoljela, kao da mu je prebrzo dala sebe a da pritom nije dobila ništa značajno zauzvrat. Ali, činilo se takođe da i nije previše razmišljala o tome. Izgledala je jako zaljubljeno i njen pogled je govorio sve a i nije skrivala ništa. Znala je da sa njim može da dotakne nebo, makar i sa jednim prstom. A on na prvi pogled isto zaljubljen, ali reklo bi se nešto manje, više u stilu mačo muškarca. Ponekad malo više grub, ponekad malo prejakog stiska, ponekad previše strašnog pogleda. Oni koji su ih posmatrali sa strane često su mogli da vide ovu sliku.
Ulazili su u stan njegovih roditelja a njoj su kroz glavu opet prolazile misli, snovi lijepo posloženi u red a onda iznenada, snovi su leteli po sobi raspršeni, razbacani. Umjesto u mekoj postelji i toplom zagrljaju, obasuta nježnim poljubcima koji klize niz njeno lice, ležala je na podu. Suze su joj se slivale niz obraze razvodnjavajući kapljice krvi koje su joj tekle iz usana. Znala je da sa njim može da dotakne nebo ali ne i da dobije kartu za raju koju bi mogla skupo da plati. Dok je ona tiho plakala on je vikao kao da ovo do sada nije bilo dovoljno. Govorio joj je da ustane i vukao ju je a onda ju opet bacao na pod kao da je to dio neke igre u kojoj samo on učestvuje, za koju samo on zna pravila. Molila ga je da stane, da prestane, da ju pusti da ode, da joj oprosti, da joj kaže šta se desilo ovaj put. Govorila je kako ne želi više sve da trpi po ko zna koji put. Nakon još nekoliko udaraca tišina. Tiho su izašli iz stana, niko nije ni primetio kada. Nakon nekoliko dana vidjeli su ih opet zajedno sa osmjehom na licu.
Vjerujem da joj je na kraju svoje igre ili čega vec rekao kako ju voli, da mu je žao, da se neće više ponoviti i da mu je ona oprostila opet i opet i opet …. I nadam se da jednog dana neće biti kasno za nju, da će da shvati da ne mora da ga trpi i da ona zaslužuje više i bolje a da više i bolje zaista postoje.
*ZA KONKURS