Svi znamo da je rijec demokratija sastavljena iz grčkih rijeci – “demos” (narod), i “kratos” (vladavina), što bi značilo vladavina naroda. Po svemu sudeći ta riječ je kod nas u Republici Srpskoj izgubila značenje. Umjesto demokratije, na našoj sceni je, sviđalo se to nama ili ne, očigledno zastupljena autokratija, koja dejstvuje pod plaštom demokratije na čijem čelu stoji “gospodin” Milorad Dodik. Samoprozvani “glavni baja”, koji je na vlast došao 2006. godine, tu se i održao služeći se mnogim trikovima koji su mu do sada uspijevali, manipulišući narodom glumeći velikog patriotu, javno govoreći kako je on veliki SRBIN, da ne voli muslimane i Sarajevo, mjesto gdje ode samo onda kada mora itd. Ljudi su mu vjerovali, zašto i nebi, kada predsjednik kaže nešto to je onda valjda i tako. A da li je baš tako? Ono što predsjenik Dodik istinski voli jeste njegova predsjednička fotelja iz koje je njemu najlakše “srbovati”. Kada je bilo u pitanju izbacivanje gospodina Mirka Šarovića iz Savjeta ministara, naš predsjednik je znao gdje da ode, i kome da se obrati, pritom zaboravljajući prethodno rečeno, koga to on ne voli i gdje ne voli ici. Ovo je samo mali primjer njegove velike iskrenosti. – Mnogi njegovi javni nastupi u političkim emisijama, na raznim pres-konferencijama itd. zastide svakog iole pismenog i razumnog čovjeka kada čuje kakvim se terminima sluzi jedan PREDSJEDNIK. Uvrede nesebično upućuje na racun politickih neistomisljenika, mnogih novinara koji govore istinu narodu i otvaraju mu oči ko je na čelu naše države, i kakva je u stvari vladajuća stranka, a problem mu ne predstavlja uvredom počastiti ni osobe nježnijeg pola što samo govori u prilog tome o kakvom je džentlmenu riječ. – “Glavni baja” kršteno Milorad Dodik tvrdi da ce na narednim izborima nesumnjivo pobijediti, to mu je u genima, da je on prava opcija, da boljega i nema. Ali ako on tako misli, ko smo mi da mu kvarimo iluziju. Mi smo samo narod, kome je “valjda” u zadnjih 8 godina, koliko je SNSD vladajuca partija, postalo jasno da predizborna obećanja i ostaju samo to.- OBEĆANjA! – Da se iz dana u dan živi sve gore i gore i da je narod doveden na rub egzistencije (čast pojedincima),
– da omladina nakon završenog školovanja nema posla u Republici Srpskoj, pa se za koru hljeba moraju odreći svoga ognjišta i otići tamo gdje se mladost, znanje, diploma i želja za radom još cijeni.
– da se dava onome ko ima… neka ima i vise, a onome ko nema neka Bog pomogne, jer vlast, po svemu sudeći nece,
– narod na čiji vapaj vlastodršci ostaju gluvi tokom cijele godine, osim u vrijeme predizborne kampanje kada operu uši i naglo se pojavi silna empatija…zašto baš tad’ pitam se??
Izbori se bliže, a mi sa nestrpljenjem čekamo nova obećanja, pa da bar u mašti, slušajući naše “spasitelje”, živimo u “zemlji snova”. Taj ce narod ipak imati priliku da i on “progovori” na izborima u oktobru i šapne baji da možda i nije glavni… Da li će biti tako, da li smo zadovoljni ili ne? Vidjecemo.