Dobar dan gđo Politiko, prelazimo na ti…..
Predugo je politika za mene bila neka daleka VI, nečasna robota od koje sam kad god je bilo prilike okretala glavu, izbjegavajući svaki susret. Razmišljala sam, ma mogu ja vala bez tebe, evo studiram, učim, evo radim, živim svoj život….
Ali životna škola, najviše nas uči, kap po kap nezadovoljstvo se skuplja, dok ne prelije čašu i ne skontaš da ta sva ta odurna politika ustavri nikad nije bila daleko od tebe. Kao bumerang, stalno se vraćala, udarajući šamar po šamar, iako sam ja strpljivo okretala drugi obraz, čekajući da drugi nešto urade i kažu dosta.
Prošli puta sam pisala o visini porodiljskih naknada koje politika određuje, a mnogo je još primjera, koji su pokazali svu bezočnost političkih odluka. Smijući nam se u lice (našoj gluposti, inertnosti, navodnoj moralnosti jer bježimo od prljave politike) odluke su donosili ovi kojima je politika izvor bogaćenja i moći, a kojim smo mi ovce kojim tako lijepo i lako upravljaju…
Prijem u državnu službu, znamo svi da se vrši preko Agencije za državnu službu. Nekad je ta procedura podrazumijevala, da rukovodilac organa uprave koji je raspisao konkurs za prijem u radni odnos, nakon provedene procedure ( ispita općeg znanja, stručnog ispita, intervjua) mora uzeti kandidata sa najviše ostvarenih bodova. Značilo je to i ako minimalnu, ipak šansu da uspješno prođete tu proceduru. Uslov svih uslova je bio imati maksimalan broj bodova na pismenoj provjeri znanja na takozvanom stručnom ispitu, tako da intervju vas ne može previše pomjeriti.
Onda se tako nekad 2010. godine Pravilnik o prijemu državnih službenika promjenio a by the way donosi ga direktor te agencije. Imenovanjem novog direktora (nove vlasti i reformi) Seada Masle umjesto dotadašnjeg Envera Išerića jedna od prvih poteza je bila izmjena tog Pravilnika tako da sad rukovodilac organa uprave u koji se vrši prijem može da uzme bilo koga sa liste uspješnih. Ničim ovaj potez nije opravdan niti obrazložen, jer mi javnost smo ovce, ne zaslužujemo objašnjenja a još manje da o tome raspravljamo i ako se radi o prijemu zaposlenika u državnu službu a ne privatnu firmu. I još neki dan posmatram kako dotični, govori o mjerama za suzbijanje nepotizma i korupcije prilikom zapošljavanja u državnu službu. Smiješno…..
Ali on je valjda dobio tu fotelju da bi napravio ovaj potez, koji znači za sve „obične“ da džabe konkurišu…
Ukupno gledano, svi propisi o državnoj službi u potpunosti idu u pravcu pretvaranja državne službe u privatne prčije, gdje rukovodilac nekog organa postaje glavni baja, koji vedri i oblači, radi što god hoće, nedodirljiv je , a ko mu se pokuša suprostaviti, eh taj prolazi kroz agoniju. Otprilike to se najbolje vidi na primjeru Irine Lovrić.
A još puno je Irina, samo u su manje vidljive, koje svakodnevno trpe jer se trude pošteno raditi posao, a za sve nepravilnosti i nezakonitosti koje vide nemaju se kome obratiti. Svako protivljenje u državnoj službi skupa se plaća, jer tim (politički postavljenim) rukovodiocima se ništa ne može, ali zato oni vama mogu- na primjer kroz ocjenjivanje rada državnog službenika kao snažnog instrumenata pritiska na rad takvih ljudi koji se usude dignuti glas. Takvi više ne idu na edukcije, takvi se sustavno malteretiraju kroz širok arsenal mjera koji upravo daju zakoni,pravilnici… a koje je politika napravila da bi smo imali ovako stanje. Profesionalan rad, rezultati, znanje to se ne cijeni u državnoj službi, nego poslušnost, taljenje i slično. Pa zato i jesmo tu gdje jesmo i svaki obični građanin se pita zašto ni jedno pravo ne može ostvariti normalnim putem. Eh, ne može dok glavne baje nisu ugrađene…..
Eventualne žalbe Odboru za žalbe državne službe su priča za sebe, koja je vjerovatno surovo poznata držvnim službenicima ( a i onim koji konkurišu u državanu službu) pa bi bilo bolje da ovaj organ i ne postoji, jer nema nikavu svrhu nego nas samo dodatno košta. To Vam je po narodnoj kadija ti sudi kadija te tuži…..
Ti neprikosnoveni rukovodioci tako samovoljno odlučuju o svakom pravo državnog službenika, kad će se koristiti godišnji, da li možete raditi neki dodatni posao mimo radnog vremena i drugo. Sve su to mehanizmi da se neposlušnim lome noge i ruke i pokaže da je pametnije slušati i ćutati…..I onda se pitamo zašto se većina odluči da je bolje ćutati….
Kako je kod nas najdokazanija teza da sve što se mijenja, mijenja se nagore, vidjela sam kroz izmjene propisa/zakona (koji direktno utiču na moj život i život moje porodice) da bi bili prilagođeni pojedincima i strankama.
Na primjer, tako se promijenio Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju kantona u kojem živim, pa se umjesto odgajatelja koji rade s djecom i koji moraju imati to zvanje i završen fakultet, uvelo da u vrtićima sa djecom mogu raditi lica koja imaju završen bilo koji fakultet društvenog smjera. Tako se od tada odgojem djece (pa i moga) bave ekonomisti, pravnici, žurnalisti, oni koji nikad u svom obrazovanju nisu imali ni predmet pedgogija, dječija psihologija itd. Ali neki su se morali negdje zaposliti pod hitno…..
Onda su promijenili Zakon o osnovnom obrzaovanju, pa umjesto roditelja koji su birali direktora škole, izmjenjeno je da to čine Školski odbori, koje imenuje Vlada i koji naravno rade strogo po političkim direktivama.
Promijenila se i esencijalna lista lijekova, pa tako, jedino u mom kantonu je skinut lijek Dabroston, jako bitan trudnicama u prvim mjesecima trudnoće za njeno očuvanje. Košta nekih 20 KM a potrbene su dvije do tri kutije mjesečno prva 4 mjeseca trudnoće. Pa ko može nekk kupi, ko ne …..valjda je to dio politike nataliteta ove zemlje….
I tako iz dana u dan, tamo negdje donose se odluke i zakoni, koji ponižavaju mene kao osobu, građanina, ženu, koji uzurpiraju moja prava, potcjenjuju me i a ja se osjećam potpuno nemoćno. Eh, zato je vrijeme da sa politikom pređem na TI, da znam da sam bar pokušala nešto mijenjati i da sutra svojoj djecu mogu reći da nisam samo sjedila i ćutala dok su se pred mojim očim odvijale sve te bezumne stvari.
Za konkurs