Posljednji dan je konkursa. Napisaću par riječi. Ne zbog vas, nego zbog sebe. Pokušao sam da pročitam blogove drugih ali nisam mogao. Ne zato što nema ništa vrijedno u tome, naprotiv, dosta odličnih ideja i zanimljivih viđenja. Nego, koga interesuju riječi nekih internet revolucionara, buntovnika koji misle da će promijeniti nešto sjedeći ispred računara. Pitajte čovjeka od 35 godina, bez posla i sa porodicom. Pitajte vaše roditelje.
I, šta sad ?
Jednostavno, svaki put ostaje samo na pisanoj riječi. Umoran sam a imam 22 godine. Moja vizija je cista, ali moje misli su gorke. Dovoljna slika ovdašnjeg stanja. Nije problem ni u Dodiku, ni Bakiru niti nekome trećem. Problem je u nama. Tebi, meni. Razmislite. Demokratija je vladavina naroda, a nama ne valja otkad je uvedena.
Očigledno je. Bahati političari, arogantni ljekari i licemjerni profesori što prodaju znanje. To su sve naši rođaci, prijatelji, očevi. Pa da li ste ikad nekom rekli – Stani, nemoj tako. Niste, jer vam je dobro.
Pogledajte nas. Sve je izvrnuto, sve je naopako. Lečnici uništavaju zdravlje, pravnici uništavaju pravdu, sveučilišta uništavaju znanje, vlade uništavaju slobodu, glavni mediji uništavaju informacije, a religije uništavaju duhovnost. Našem narodu je fantastično. Da nije, on bi nešto mijenjao.
Promjena se ne može vještački stvoriti. Mora poteći iz same duše čovjeka. Želja za promjenom sebe, svoje okoline se mora desiti u čovjekovoj svijesti. Kada se to desi, biće bolje. Ali ne, ovdje se okreće glava i zatvaraju oči pred korupcijom, kapitalističkom tiranijom i svim problemima dok se ne dese nama samim.
Svako uzima neki svoj opijat. Alkohol, turbo folk, dnevnik u 19.30 na RTRS-u ili BN-u, svejedno, to je identično, samo druga forma droge. Mi ne želimo da vidimo sliku kakva jeste, ne želimo da vidimo budućnost koje nema jer nam je bolje tako. Mogao sam pisati dosta o tome šta bih ja u obrazovanju, privredi itd. ali ne, ostaviću to za drugi put. Do toga ćemo doći zajedničkim radom. Jer nije poenta u meni, nego u NAMA.
Ne želim pisati bajke. Želim nešto uraditi da bi nam bilo bolje. Vi ćete vjerovatno ovo samo pročitati i nastaviti dalje. Priključite mi se i uradimo nešto konkretno. Budimo pokret. Pričajmo i nađimo zajedničko rješenje. Ovo nije moja dnevna doza bunta koja će mi pomoći da lakše zaspim. Ovo je moj prvi korak borbe. Uvik kontra – takva sorta.
Za konkurs „ Da sam ja netko „