Gospodo, sigurno ste nekad bili u situaciji da je za vama išlo lice romskog porijekla koje je prosilo. Pa, da pođemo od onog njihovog: ,,Da ti pogledam u dlan.” Ja vam sad neću gatati, jer ne znam, a i da znam ne bih, ne priliči baš trenutku.
Ali, pogledajte svi svoj dlan. Taj dlan ima svoje tri linije: liniju ljubavi, liniju bogatstva, liniju života.
Liniju ljubavi-pa moramo nekoga da volimo! Tu se ogleda čovjekova veličina. Ako ne volimo nikoga, ko će voljeti nas takve? Moramo za nekoga živjeti, da bi neko živio za nas. Koliko ljubavi dajemo, toliko nam se dobra vraća.
Ali, kako da se volimo? I za to trebaju neki preduslovi. Između ostalog, ti uslovi se možda donekle ogledaju i u bogatstvu. Linija bogatstva. Pa treba da budemo bogati, ali nećemo odmah to gledati kroz novac. ,,Daj mi para!’’ ,,Treba mi para!’’ Treba da budemo bogati u duši, u ljudskom srcu, da bi mogli da imamo tu veliku liniju ljubavi na svom dlanu. A kako biti bogat u duši? Da bi momak iznenadio djevojku, mora joj kupiti cvijeće. Ne može ga baš ubrati i pokloniti, mora ga kupiti. Platiti! I kako da onda budemo bogati? Ne možemo. Treba da platimo struju, treba da platimo današnja tri obroka, ili samo doručak i ručak, ili samo doručak… Treba da platimo stanarinu, komunalije, vodu, vazuduh…Ups! Vazduh se još uvijek ne plaća, ali i to će vrlo brzo vjerovatno. Plus sav silni PDV na sve moguće i nemoguće. Pa od svoje stopostotne mjesečne zarade, već ste dužni 140%.
I tako dođemo do ove treće i najbitnije linije. Rađamo se da bi umrli, ali se eto, trudimo da tu liniju života maksimalno produžimo. Ali, ne bi valjalo da živimo uzalud. Valjda se rađamo sa nekim razlogom, da ispunimo neki cilj…
Ali, valja živjeti! Da živimo sa ljubavi, treba nam para! Da živimo sa parama, ne možemo bez ljubavi! A kako da živimo uz sve same brige, probleme, troškove? Ali eto, svi bismo da živimo, i to pravo na život nam je svima zagarantovano, pa čak i ako smo najveći mrsci života, ubice, siledžije, opet ćemo imati i život i zdravlje, možda čak i bolje nego li oni koji sve to nisu.
I bolje je što sve to nismo. I bolje je da se držimo te tri linije našeg dlana, da ne kupimo ,,i šakom i kapom”, već umjereno, da ne bi pokupili i ono što nije naše. I da taj naš dlan, tu našu ruku ne štedimo samo onda kada je pružamo kao pomoć drugome da ustane!
*za konkurs