Prevelika razlika Amerikanske od Evropskih burzi, i vrijednosti na burzi, dovodi do jednog vakuum prostora u globalnom kapitalizmu, koji može da uvuče i cijele ekonomije u taj prostor, gdje vlada "vječiti" minus, i pad vrijednosti. Ali i nešto što bi napravilo indirektni nus efekat gdje bi Evropsko i Američko tržište bili u suprotnosti i konfliktu. Amerikansko-evropski nesvjesni "trade war", odnosno tako se ekonomije ponašaju neovisno o odlukama i zaštitama njihovih vlada. Indirect trade war. Odnosno "Indirect trade conflict".
(Podaci sa burzi – 12.05.2020)
Kako bi ekonomije i te države i vlade prevazišle takvo ekonomsko stanje, moraju okrenuti(transformirati, promjeniti) vrijednosti dionica, i same burze, ka samoj realnoj vrijednosti privrede i proizvodnje, kada kažem privrede mislim i na potražnju i potrošnju. Okrenuti trgovinu, i finansijsko poslovanje i vrijednost samog kapitala u realnom pravcu, i vrednovanje istog po realnim vrijednostima privrede i proizvodnje, je praktički nemoguće bez pravilne preraspodjele i raspodjele, rada, robe i kapitala, na koncu novca i bogatstva.Ovi pokušaji prevrednovanja i postavljanja novih vrijednosti "pozitvnijih i većih" samim dionicama, i praktički imaginarnim vrijednostima korporacija, firmi i kapitala, idu samo u korist korporacijama i firmama koje se ustvari ne bave proizvodnjom i robom. Nego samo novcem i finansijskom trgovinom, što će reći da ovakvim ekonomskim postavkama i paramterima na čisto, i na vidno, oštećuju same države i njihove realne sektore, i privrede. Gdje, i dok, države interveniraju ogromnim potencijalom u nerealni sektor i finansijski, one ili svjesno, ili nesvjesno obeštećuju same privrede i svoje države, dok u korist kapitalizma jačaju sektore i korporacije o kojima uopšte ne ovise, niti države, niti njihove privrede. Isto tako u ovom vremenu nije moguće naknadno izbalansirati nerealni, sa realnim sektorom. Jer se taj nerealni sektor neće ponašati tako brato-ljubno kao što su se ponjele države prema njima. Više će ići u pravcu da još dodatno do kosti oslabe države, intervencioniste, kako bi kroz dužu budućnost imale kapitalnu prevlast nad njima.
Taj debalans vodi do pucanja Državnog korporativizma, ali i same strukture kapitalizma, gdje vodeći krupni kapitalisti polažu veće nade u nerealni od realnog sektora, u nerealnom neće biti moguće ostvariti profit bez profita u realnom sektoru. Ali sukladno sa ovakvim debalansom i negativnom preraspodjelom. Onog momenta kada realni sektor počne praviti profit, reflektiranje tog profita se neće dogoditi i na nerealni. Vjerovatno što ulaganja ovog sektora, finansijskog, nerealnog već ne prate i neće pratiti ulaganja u realni sektor, sektor koji svakako mora ostvarivati profit, a plus i bez profita, čak i sa velikim deficitom, države će zbog mehanizama zaštite samih država i svojih privreda, svakako ulagati u taj osnovni sektor privrede, u masovnu proizvodnju najpotrebnijih roba. Gdje će finansijski sektor iz tog ugovora i dogovora biti isključen, jer on već sada uopšte ne učestvuje ni u finansiranju, a ni u kooperaciji. Ovdje u realnom sektoru, će se morati i ostvaruje se samo kooperacija na realciji država-realni sektor(proizvođači roba za masovnu potrošnju, industrija). Zbog neophodnosti takvog vida državnog poslovanja, iz mnogih poslova i priča, već ispadaju "veliki igrači iz finansijskog sektora" koji će na koncu ostati samo vlasnici bezvrednih papira, pa i bezvrednog novca.
A.D.