Mi mrzimo osvajače, bez razlike.Borili smo se i borimo se protiv njih sve do zadnjeg.Ponosni smo na svoju nepokornost i nepokorenost.Bune, ustanci, revolucije, štrajkovi, ratovi, atentati – sve nam je to bilo neophodno za održavanje slobode.Jer sloboda je za nas veća od života.Biti svoj na svom, svoj gospodar – to nam je ultimatum.
Danas sami biramo pokornost i pokorenost, jer život je ipak važniji od slobode.Predajemo se sami svojim starim osvajačima: učimo njihov jezik, usvajamo njihove običaje, odbacujemo otadžbinu, preziremo nostalgiju, mijenjamo imena i prezimena zarad lakše intrgracije, žudimo za njihovim državljanstvom, propagiramo njihove zakone, pjevamo njihove himne, divimo se njihovoj istoriji, neustrašivim precima , njihovim osvajanjima i njihovom pokoravanju, njihovoj slobodi.
Najveće bogatstvo jedne zemlje su njena kultura i ljudi.Danas se ne osvaja ognjem i mačem, danas se osvaja kulturom i blagostanjem.Ali i dalje se osvaja obećanjem o boljem sutra.To nam je danas najvažnije – to sutra.Niko ne živi sadašnjost – samo je trpi.Svi samo iščekujemo to sutra, obećano bolje sutra.
Zbog tog sutra smo spremni da se odreknemo svega poznatog i bliskog, kao Juda, mi nevjerni.Lakše je birati neko tuđe sutra, nego graditi naše sutra.Dosta nam je buna, ustanaka, ratova, jer protiv koga više ratovati kad smo sami sebi jedini neprijatelji, krvoločni, okorjeli, tragično zasranjeni i ostrašćeni.
Mlade generacije su uvijek bile te koje svoje roditelje i ostatak naroda vode prema promjenama i prosperitetu.Kod nas su mladi digli ruke od svega. Sebe vode prema prosperitetu odlaskom u Njemačku, Švedsku, Norvešku, Ameriku.Nas ostale, i roditelje, ostavljaju da se sami valjamo u sopstvenoj krvi i gorčini.Nacionalizam, korupcija, nepotizam, siromaštvo, eksploatacija radnika, pad nataliteta, nepostojanje socijalne politike i plana za ekonomski razvoj, birokratizam, partijaštvo, podjele, ostavljaju za sobom i hrle prema svojem boljem sutra.
Najveći resursi jedne zemlje su ljudi, sposobna radna snaga, mlada radna snaga.Odlaskom mladih naše sutra postaje sve neizvjesnije.Budućnost Njemačke, Amerike, Švedske, Francuske je osigurana.Oni su svoju staru ustajalu krv predaka izmiješali s krvlju nepokornih i ponovo osvojenih u dovoljnoj mjeri da obezbijede svoje postojanje za još par vijekova.Svojim ustrajavanjem na čistoći rase i ne miješanjem sa drugima poništavamo naše šanse za opstanak i opasno približavamo granici sa koje više nema povratka.Učenjem djece da vole i poštuju samo svoje a mrze sve ostalo i ostale nemamo šanse za opstanak.Naša djeca zaslužuju bolje i više od puke mržnje i siromaštva.Zato draga djeco nek vam je sa srećom na vašem putu u bolje sutra – Njemačka i nije tako daleko…
Dervisevic