Ima u nama nešto Kočićevsko, što nosimo u sebi.Buntovno što neda da budemo mirni ili ti umireni. Nekako to najviše se vidi u reagovanju na nepravdu, koja izjeda tkivo ovoga društva.Od onoga ,preko veze, do onoga ja tebi uslugu ti meni uslugu. A krupni kapital tako funkcioniše.On nema Kočićevski sindrom buntovništva. Naj interesantnija mi je izreka „Narodni tribun“ koja opisuje čovjeka, a Kočić je to bio. Al baš čovjeka sa velikim „Č“.Drago mi je,da je Kočić odnjegovao novu generaciju mladih ljudi koji nose taj njegov sindrom buntovništva. Koji im je ugradio u genetiku i koji se izbrisati nemože.Što znači da budućnosti ima. Na mladima počiva svijet,a na nama zemlja.Kočić još umro nije!