Ko to kaže, ko to laže da Republika Srpska nije multietnička i puna razumevanja za različitosti i različite. Dokaz za to je 18. jul kada imamo čak dva praznika koji se preklapaju. Prvi je praznik ortodoksnih seljačina, a drugi praznik veverica. Prvi je uvek mrsan dok oni koji slave drugi obavezno poste.
Prvi praznik se proslavlja pod ogromnim belim šatorima ili skupim restoranima gde je sve u belom ili roze tonu. Stolovi su presvučeni belim ili roze stolnjacima, neretko čak i u kombinaciji obe boje. Stolice su u istom tonu i sa obaveznom ukrasnom mašnom na delu na kome stolica dolazi u kontakt sa znojavim leđima. Jedna od karakteristika seljačina i prostačina je da se puno znoje i preznojavaju. Ne, ne preznojavaju se oni zato što su nepismeni, prosti i neotesani. Preznojavaju se oni zbog toga što nisu navikli na skupocena odela i kravate koje se nemilosrdno omotavaju oko vratova. Preznojavaju se oni što ni po cenu života ne bi prebacili košulju preko pantalona sve dok im i zadnje dugme drži nabrekle stomačine pod kontrolom, koji stidiljivo izviruju između razmaka od dugmenceta do dugmenceta. Tako se znoje i prisećaju se lepih vremena kada su samo u potkošuljama sedeli ispred seoskih zadruga čekajući ko će koga da zajebe da plati pivo. Sričući upustvo u kome piše da se cvetići napraveljni od mrkve ne jedu i da ako se ipak odluče na taj korak paze na čačkalicu koja drži mrkvičaste latice na okupu, razmišljaju o lepim danima kada su se smejali i nazdravljali svojim komšijama kada bi se ovima otelila krava, dok su u sebi psovali i bacali najjače vudu i vlaške kletve ne bi li teletu izrasla još jedna glava ili ako ništa drugo ono da mu noge raznese mina zaostala iz otadžbinskog rata.
Svi koji proslavljaju ovaj prvi praznik, praznik ortodoksnih seljačina su današnja elita i krem našeg društva. Njihova deca završavaju visoke škole po inostranstvu, a onda se iz patriotskih razloga vraćaju u najdražu Republiku Srpsku i godinama čekaju na posao živeći na grbači svojih roditelja. Roditelji ne žele da ih zaposle iako su vrhunski stručnjaci u svojoj oblasti. Ne žele da zloupotrebljavaju poverenje glasača koji su im dali svoje glasove, nego trpe i ćute. Sa mizernim platama koje imaju kao naknadu za odgovorne poslove koje vode u upravljanju državom jedva sastavljaju kraj sa krajem i žive skromno. Nisu poklekli i zaposlili svoju decu ni uz veliko insistiranje svih iz okruženja pošto su njihova deca stručni kadrovi uglavnom sa završenim menadžmentom koji je krucijalan u našem društvu. Samo retki od njih poklekoše kada ih prozvaše na nacionalna osećanja. Kako oni smeju da ne zapošljavaju svoju decu koji su takvi kadrovi da bi Republika Srpska postala još „boljiji“ deo BiH.
Neki koriste ovaj praznik i da bi ženili i udavali sinove i kćeri, dajući sebi oduška za sve godine života u siromaštvu i bedi. Obavezan deo praznika je ko će dovesti skuplju i poznatiju pevaljku. Za ovogodišnju proslavu pozvana je najveća od svih, srBska majka lično. Velika su to odricanja za nekoga ko je nezaposlen, ali nekim čudom uspeše da „skuckaju“ potrebna novčana sredstva. Važno je da se taj dan slavi i šta vredi rogato zverinje koje širom otvorenih očiju zuri u one koji sede na stolicama i oblizuju se, ako nema ko da zapeva.
Slavlje počinje čim mnogobrojno sveštenstvo osvešta i pomiluje pečenje i pevaljke, a onda traje do dugo u noć.
– U jebote, progutah čačkalicu! Prenu iz razmišljanja većinu naših slavljenika uplašeni jauk koji je dolazio sa dna velikog i svečano postavljenog stola.
Drugi praznik, praznik veverica, slavi se u kućnoj atmosferi. Uglavnom u krugu porodice, ako ste uspeli da je oformite na ovu skupoću, i možda neki komšija ili prijatelj. Kao predjelo služe se košpice od tikve, a kao glavno jelo služe se košpice od tikve tvrdo pržene. Tikva je prirodno bogatstvo kojim Republika Srpska obiluje, odmah iza balvana. U našoj dragoj otadžbini imamo raznih vrsta tikvi: šuplje tikve, prazne tikve, glavate tikve, matore tikve, tikve puzavice, tikve uvlakuše i tikve koje preko noći iz čista mira pređu iz vašeg vrta u komšijin.
Kulturno-umetnički program uz koji se veliča praznik veverica je uglavnom predizborni materijali od prošlih izbora i pričanje anegdota sa birališta. Obavezan deo slavlja je ceremonija koja se obavlja pred sam ručak gde svi pisutni ustaju i tupo sa poštovanjem i ljubavlju gledaju u sliku predsednika koja visi na obližnjem zidu.
Šta sa povratnikom?
Ko mu urezao četiri slova „C“ na stomak?
Kao prvo to Srbi nisu uradili, lepo kažu maskirane osobe. Srbi su junački narod opevan u pesmama kroz vekove, gde si ti video da se Srbi maskiraju. Kao drugo Srbi su pravdoljubiv narod i protiv svakog vida nasilja. Već pet dana samo bruji o sramnom i divljačkom napadu na premijera Srbije, a vi se u`vatili za neku vest stidljivo objavljenu u vestima. Kao treće kažu da se radi o povratniku. Pa ko mu je kriv pa se povraćao. Možda su mislili da je pijan ili se otrovao nečim pa su hteli da mu pomognu starom metodom lečenja puštanjem krvi. Na kraju otkud vi znate da su to baš bila četiri slova „C“, možda su bila četiri polumeseca. Kakav krst, pa nije to krst to je koordinatni sistem koji prikazuje položaj polumeseca u raznim periodima noći.
Elem braćo kada uskoro budete brali bostan zbog svoje gluposti, ne zovite mene u berbu. Nije fer da ja uživam u plodovima koje ste vi sejali dok sam ja plandovao.