"Rodio se u faveli, bila je bož'ja volja…", stihovi su elegije koja će ostati za vječnost da, uporedo sa starim snimcima utakmica, podsjeća na veličinu fudbalskog genija koji je danas otišao.
Otišao da se tvorcu zahvali za pregršt talenta i zamoli za oproštaj za pregršt grijehova koje je činio na svome putu.
Neki će ga pamtiti po najljepsem golu u istoriji, drugi po šamaru koji je lupio britanskoj imperiji i besmrtnoj "Božijoj ruci", treći pak kao istrajnog ljevičara i antiglobaliste.
Najbolnije sjećanje će biti ono o "bijeloj ženi" koja je došla u godinama slave i dominacije i obilježila mu ostatak života.
Da li je kokain zaustavio karijeru koja je trebalo da završi sa onim "najbolji svih vremena", ili je tako moralo.
Kako opisati genijalnost čovjeka koji je nakon svake utakmice pisao nove stranice istorije, izmišljao nove poteze, tjerao protivnike da budu drugačiji i bolji.
Kako reče neko, on je ovim zagrijavanjem ( https://youtu.be/Cdf6D19Etmc ) pokazao više nego što većina profesionalnih fudbalera pokaže tokom karijere.
"Velika moć nosi i veliku odgovornost" rekoše Supermenu, ali on nije bio Supermen. On je Diego, dječak iz najsiromašnije argentinske favele koji je odsanjao svoj san.
Onaj isti dječak koji je bio utjeha za siromašne potlačene i one željne vrha. Vrha sa kojeg se dobrovoljno stropoštao uvidjevši trulež koju donose novac i moć.
Planeta uvijek zastane na tren i prestane da rotira, a svemirom odjekne eksplozija tuge kada rijetki za koje zna čitava Vaseljena odu zauvijek.
Danas je zastao svemir, krik sa Zemlje dopro je i do najudaljenije galaksije. Kako i ne bi kada za ovim fudbalskim genijem jednako žale veliki rivali Brazilci i Englezi, kao i Argentinci za koje je odavno postao oličenje Boga.
Danas plaču i svi oni štoperi koji su padali pred njegovim naletom. Svi golmani koji su poniženi njegovim driblinzima.
Danas svi oni koji su bili nemoćni na terenu kažu da su ponosni jer ih nije driblao čovjek, njih je driblao Bog,
fudbalski Bog!