7. septembar 2012. – Banjalučani na ulicama; Zmajevi pregazili Lihtenštajn; ja postala magistar… ma Dan D! 😉
Prije par mjeseci napisala sam svoj prvi blog i, u skladu sa današnjom euforijom, objavljujem ga i ovdje…Za razliku od nekoliko prethodnih, nema nikakvu skrivenu poruku niti poziv na razmišljanje. Onako, opušteno, iz mog ugla pa možda nekom bude od koristi.
Uradili ste naučno istraživanje i trebate predstaviti svoj rad? Pripremate se za odbranu diplomskog/magistarskog/doktorata? Ili trebate uraditi prezentaciju svog rada pred određenom grupom ljudi? Pročitajte nekoliko savjeta iz mog ličnog iskustva i preživite tih 15-ak minuta bez blokirajućeg straha, ili modernije rečeno, bez anksioznosti
Po zanimanju sam psiholog, po iskustvu veteran u prezentacijama, još od osnovne škole i ovdje sam da sa vama podijelim ono što znam.
Krenimo redom!
Potrebno za prezentaciju:
– usb stick sa snimljenom prezentacijom
– računar i projektor
– publika
– vi
Nepotrebno:
– trema
Najbolji savjet koji sam dobila neposredno pred svoju prvu veliku prezentaciju od tadašnjeg mentora, glasio je ”Ti svakako o toj temi znaš više nego bilo ko drugi u prostoriji.”
Tako jednostavna rečenica, a bila je zaista efikasna, i još uvijek je se sjetim prije svakog izlaganja. Cilj nije pričati o onome što ni sami ne razumijete, cilj je naučiti slušaoce onome što znate.
Kada su u pitanju istraživački radovi, mnogo je lakše osmisliti prezentaciju nego kada se predstavlja pregledni ili stručni rad. Zašto? Zato što takav rad ima već svoju strukturu,dijelove koji se moraju prikazati i dijelove koji se mogu ubaciti ukoliko imate dovoljno vremena. S druge strane, pregledni i stručni su pogodniji za predstavljanje ako odlično poznajete ono o čemu govorite, jer se možete proizvoljno uklopiti u prezentaciju prema raspoloživom vremenu i zanimanju publike. Ako zijevaju,samo dio o kojem govorite ubrzajte i pređite na ono zanimljivije. Zijevate? Evo, idemo na zanimljiviji dio
Primjetila sam da mnogo, čak i veoma iskusnih predavača, često griješi u izboru odgovarajuće pozadine za svoju power point prezentaciju. Vjerovatno u želji da privuku pažnju publike, koriste različite, valjda njima smiješne i efektne, sličice kojima nikako nije mjesto u jednoj ozbiljnoj prezentaciji. Ako nemate dara za izbor odgovarajuće sličice, radije se držite provjerenih pozadina. Tema je pozitivna, vesela, optimistična,…? Izaberite jarku jednobojnu pozadinu ili izguglajte sliku nekog cvijeta. Pokušajte upisati npr. suncokret, margareta, ruža,… i potražiti slike na Googlu. Mnogo je bolje od uspavanih slatkih psića, razigranih mačića i nasmijanih krava! Vjerujte!
Postoji mnogo besplatnih podloga, pregledajte neke baze i snimite u računar sve koje vam se dopadnu. Jarko žuta pozadina sa crnim slovima, crvena ili crna pozadina sa bijelim slovima- to su recimo kombinacije sa kojima nećete pogriješiti. Da li ste nekada pokušavali pratiti predavanje čitajući tekst ispisan žutim slovima na crvenoj podlozi? Nije bilo lako, zar ne?
Bijela pozadina sa crnim slovima možda jeste najjednostavnija, ali to joj i jeste sva vrijednost- jednostavna je. Prejednostavna, bolje rečeno. Ako sam, iz bilo kog razloga, prisiljena da sjedim najmanje 15 minuta i trudim se izgledati zainteresirano za ono o čemu govorite, olakšajte mi posao,molim vas!
Druga važna napomena kada je u pitanju dobra prezentacija jeste količina teksta na slajdu. Brojni priručnici navode pravilo ”3×3”. O čemu se radi?
Tri tačke po slajdu, tri reda za svaku tačku.
To znači da jedan slajd ne treba imati više od 9 redova teksta. Mnogi predavači ne znaju ili ne priznaju ovo pravilo pisanja pa zapravo samo čitaju tekst na slajdovima, od riječi do riječi. Osim što pokazujete nedovoljnu pripremljenost i nedostatak znanja o onome u što želite uvjeriti svoje slušaoce, stavljanjem čitavih odlomaka teksta na svaki slajd pokazujete nepoštivanje svoje publike. Zaista sebe smatrate toliko neophodnim? Imamo vaš tekst, piše nam crno na bijelo, ili crveno na narandžasto- sve je moguće i već viđeno. Vaša uloga je biti vodič publici kroz vašu prezentaciju.
Molim vas, držite se 3×3 pravila i ne opterećujte ljude koji vam namjeravaju posvetiti 15 minuta svog života. Također, česta greška je staviti odlomak na slajd, a govoriti malo izmijenjene rečenice. To je smiješno. Publika čita vaš tekst, sluša vaše predavanje, a oni nisu u skladu jedno s drugim. Neprofesionalno. Amaterski.
Savjet plus, obrišite tačke nabrajanja po defaultu na slajdovima; radije preskočite red između cjelina (riječi, rečenica). Izgledaće urednije i imaćete bar dva mjesta više slobodno.
I došli smo do trećeg ključnog faktora za održavanje uspješne prezentacije… Mnogi iskusni nastavnici tijekom svog školovanja nisu imali priliku učiti kako da naprave prezentaciju u power pointu i na taj način poboljšaju svoje prezentacijske i govorničke vještine. To NIJE njihova greška. Ali, neoprostivo je odbiti pomoć i ne raditi na sebi nakon što se jednom primi ta famozna diploma.
Sjećate li se rečenice sa početka ovog teksta? ”Ti svakako o toj temi znaš više nego bilo ko drugi u prostoriji.’ Znate, zar ne? Inače, nadajmo se, ne biste ni držali predavanje
Pozdravite prisutne, zahvalite se na najavi ako je neko to uradio i predstavite sebe i naslov svog rada:
”Dobar dan, zahvaljujem se moderatoru na najavi. Ja sam Pero Perić, psiholog, i u narednih 15ak minuta ću vam predstaviti rezultate mog istraživanja o povezanosti boje tapeta i motivacije za učenje.”
Jednostavno, zar ne?
Potrošeno vrijeme: jedan minut. Maksimalno.
Šta odabrati za prezentaciju? Nebitno da li se radi o doktorskoj disertaciji ili običnom seminarskom radu, dajte publici korisne informacije. Ne pokušavajte nikog zadiviti obimom literature koju ste pregledali. Odvojite jedan do dva slajda da istaknete šta je dosad rađeno o određenoj tematici, naglasite najvažnije zaključke ranijih istraživanja i izdvojite njihovu problematičnost. Ispitivan je kvantitet, ali ne i kvalitet? Recite to. Treba nam razlog zašto ste proučavali cvijeće, a ne boju ventilatora! Zapitajte se, zašto ste radili to istraživanje? Recite to svojim slušaocima- zainteresovat ćete ih da vas slušaju, pokazaćete da je tema odabrana s razlogom i da želite svoje nalaze podijeliti s njima.
Potrošeno vrijeme: 2 minuta
Ostalo vam je još 12… Iz problema izvucite cilj, objasnite koga, gdje, kad, kako i čime ste ispitivali. Zašto baš njih? Zašto baš ti instrumenti? Jesu li se pokazali pouzdanima za istraživački rad? Ako nisu, kažite to. Olakšajte kolegama u njihovom radu. Također, nemojte ljubomorno kriti podatke vezane za svoj rad. Pomisliće da lažete, a to ne želite, zar ne?
Potrošeno vrijeme: 2 minuta
Znamo zašto ste istraživali, znamo kako ste i koga ispitivali i čime ste se koristili u radu. Ostalo vam je 10 čistih minuta za rezultate i diskusiju.
Prikažite samo ono najvažnije, nemojte ukrštati sve sa svim i praviti 10 slajdova za prikaz jedne varijable. Zadiviti nećete, uspavati hoćete.
Nakon prikaza rezultata, objasnite zašto mislite da ste dobili x, a na y. Da li ste to očekivali? Jesu li vaši podaci u skladu sa ranijim sličnim istraživanjima? Ako nisu, zbog čega nisu. Ne plašite se da naglasite važnost i vrijednost svog rada. Niko ne želi slušati predavanje koje ni sam autor ne smatra bitnim.
”Neočekivani rezultati, iznenađuje da…, iako smo pretpostavili, dobili smo…” Zapamtite, slijedi diskusija, treba vam budna publika koja želi saznati više o onom što su upravo čuli.
Ako nema pitanja- ili ste bili savršeno jasni, ili nemate budnih u publici.
Potrošeno vrijeme: 10 minuta
Savjeti plus:
-izbjegavati prozirnu, usku i nikad ranije nošenu odjeću
-očistiti cipele prije izlaska pred ljude; vjerujte, primjetiće koliko ste truda uložili u svoje sređivanje za izlazak pred njih
-ako vam drhti glas, okrenite se u stranu i iskašljite-niko vam neće zamjeriti (naravno, publika zaslužuje kratko ”izvinjavam se”)
-uvježbajte prezentaciju dovoljno da se možete snaći i u neplaniranim situacijama (ako se projektor ugasi u sred vašeg izlaganja, da li ćete znati kako da nastavite ili će svi vidjeti koliko ste loše pripremljeni)
-očekujte najbolje, ali se pripremite za najgore
– gledajte ljude u vrh čela, tako se neće osjećati neprijatno niti prozvano (osim ako govore u isto vrijeme kad i vi pa ih želite opomenuti).
Ne okrećite leđa. Nikad.
-kada završite sa izlaganjem, pogledom pređite po licima u publici, nasmiješite se pristojno i pitajte da li neko ima pitanje. Ako pitate da li je sve bilo jasno, nećete dobiti pitanje nego kimanje glavama. Ponudite prisutnima, bez obzira da li dobili 10 pitanja ili nijedno, svoj mail na koji vam se mogu obratiti. Recite im i da vam se na taj način obrate ukoliko žele dobiti vašu prezentaciju. Ostavite to za zadnji slajd:
Hvala za pažnju.
e-mail: [email protected]
Ne stavljajte smajlije na kraju, pogotovo ne namigujte publici! To ostavite za manje formalnu komunikaciju 😉
Hvala vam za čitanje ovog teksta. Ukoliko ga smatrate korisnim, nastavite pratiti moj blog. Inače, više sreće drugi put u izboru blogera :))