I…
BILO JE…I
BIO SAM JA,
GOTOVO POTPUN,SEBI
SVOJSTVEN,SIT I TRUNKU
SAMOŽIV
I
BILO JE I SUNCE I MJESEC I
MIRIJADE LOPTICA USIJANOG GASA I
PLIMA I OSEKA I UMIRUĆE ŠUME I
NANOVO BUDNI VULKANI I
PLAČ DJETETA I JECAJ STARICE
I
KNJIGA I NOŽ I BOCA I
ČIZMA I RASPARENE ČARAPE I
KONJI I PSI I FOSILI KOJI SU
UBRZANO DISALI
I
ČUVALA NAS JE VOJSKA
12 TOPLIH PŠENIČNIH POGAČA,
NAORUŽANIH STRPLJENJEM DOVOLJNIM
ZA EONE SVJETLOSNIH GODINA
I
RIJEČ I ZAVJET I SUZA I
OSMIJEH I SNIJEŽNOBIJELI ZUBI I
NEMOGUĆI ODRAZ TIJELA U OGLEDALU
KOJI PRKOSI ČAK I KANONIMA TRULOG LUDILA
I
ZBILJA,ZBILJA,ZBILJA…SMO JELI
PRIMORDIJALNU ČORBU
“KOD SABHAOTA”-ZGOTOVLJENU
ZA BESANE JUTARNJE KUPCE,I
TAKO JE MIRISALA SMISLOM
I NAPREČAC
BIO
JE
JEDAN
OBIČAN…
kraj…
voz je vozio ustaljenim redom vožnje,
po toj odvratnoj navici i
otišla je i
sjedio sam i
poslije-
par
minuta,
dana,
godina,
vijekova…shvatio…
Ne pristoji se damu pitati za ožiljke…
NJOJ,KOJA ZNA DA MISLIM I KOJA BRINE….U FORMI DOPRINOSA EMOTIVNOJ DEKONTAMINACIJI…