Dajem i ja sevap lajkove. Dajemo svi. Istini na volju. Ono kad vidiš da se neko bilesi potrudio da ga dobije i da mu ono baš puno znači. Ne krijem. Dajem takve lajkove ali samo ako su bezazleni i ako nisu vezani za neki stav.
Pored „stvarnih“ lajkova tu su i oni koji su u nemogućnosti ostvarenja zbog određenih spregi ili okova u kojima se lajkač ( osoba koja lajka ) nalazi pa ti te lajkove udijeli lično na ulici. Kada bih brojala lajkove onih koji mi na ulici kažu „svaka čast“ za onaj stav, ili kako smiješ ( od koga ? ) ili bori se protiv vjetrenjača ali ja ti ne smijem lajkati javno jer me prati šef, ili stranački kolega ili muž, žena …
Lajk mi nije nikakva smijernica iako sam na istim zahvalna , broj lajkova me ne upućuje na pravi put niti mi utiče na sujetu, a i mrsko mi se baktati sa analizama dosljednosti istih.
Kao i svi, u određenim okolnostima mogu kategorisati listu prijatelja prema interesovanju i prema motivima korištenja tog virtualnog prostora a ponekada i napraviti kategorizaciju istomišljenika po određenim pitanjima koja su bila predmet mojih stavova. Ali, to je to.
FB o nama govori više u jednom komentaru nego li odglumljena dugogodišnja stvarnost .
Nije ono afričko dijete manje gladno ako lajkamo sliku neuhranjenog djeteta na rubu smrti, nije humanitarna akcija bilo koje vrste uspješna ako na nju stavimo lajk već ako zaista učestvujemo u tom procesu u stvarnosti.
I ako ćemo o pozitivnim stranama FB-a, to je za mene jedna od njih. FB je intaktan psiho profil kojeg oni koji ne obraćaju pažnju nisu svjesni. Dosljednima sebi virtualno i stvarno to ne predstavlja problem, to su što su, zato treba biti dosljedan sebi zbog sebe, ne zbog drugih i živjeti život zbog sebe a ne zbog FB.
Ipak, virualni svijet u dijelu iznošenja stavova i slike o samima sebi shvatam ozbiljno jer je javniji od stvarnog. Javna riječ i javno ponašanje su odgovornost i primjer. Nauk. Očekujem dosljednost. Očekujem podudarnost „virtualnog ja“ i „stvarnog ja“ svakog pojedinca. Ali moja očekivanja su oduvijek pomalo nestvarna u vremenu kada ljudi ni u stvarnosti nisu dosljedni a kamoli virtualno.
Helem, ono što je sigurno je da lajk postaje novi predmet sujete. Ljudi ulaze u začarani krug privida samih sebe i artificijalne osnove za sujetu na osnovu lajkova. Lajk postaje ocjena nečije vrijednosti i odražava se nestvarno na stvarnost a da realno sa stvarnošću nema nikakve veze.
Lajkaju se međusobno politički oponenti, lajkaju se međusobno žene koje se mrze, poslovne kolege koje se ne podnose, rodbina ili komšije koji ne mogu smislit’ jedan drugog i sl.
S druge strane lajkamo statuse koje nismo ni pročitali i time potpisujemo određeni stav, lajkamo svaku novu „veliku ljubav“ komšije iako mu se iza leđa smijemo što ustvari i dalje nema pojma šta je velika ljubav, lajkamo svaku polu-golu sliku neke wannabe trebe iz city loange-a s mišlju kako je smiješna i jeftina, lajkujemo sve i svašta, do te mjere da, da postoji neka generalna ocjena pameti za sve to, ocjena bi bila ne dao Bog nikome. I tu je naše licemjerje najmanji problem.
Nije broj lajkova na statusu nužno znak da ste nešto pametno napisali, nije broj lajkova na vašu profilnu sliku nužno znak da tu predivno izgledate i najmanje, nije broj lajkova na nekoj vašoj nasmijanoj slici nužno znak da ste vi zaista sretni.
Kad napravite kiks u stavu, brzopleto napišete nešto, to je kao da uzmete mikrofon i na sceni većoj od Koševa lupite k'o Maksim po diviziji. Nema tu izvlakuše.
Ne znači da je na statusu od 1000 lajkova iznesena velika pamet isto kao što ne znači da je na statusu od 5 lajkova iznesena neka glupost.
Potrebno je prvo promisliti o statusu koji ima 1000 lajkova, procesuirati ga, shvatiti, osmisliti svoj stav pa tek onda ocijeniti njegovu vrijednost, njegov smisao i njegovu svrhu. Najviše njegov uticaj kao javne riječi jer se nakon procesa analize možemo obradovati ili prepasti što smo okruženi sa 1000 ljudi koji to podržavaju.
Lajk je po meni uzročno-posljedično povezan za stepen stvarnog ili umišljenog interesa koji neko ima od vas jer realno, brojanje prijateljskih lajkova se može izbrojati do 100 ili manje.
Vrlo je lako biti virtualno cool, ako vam je gluma cilj, iako mnogima ni to ne ide od ruke, ali je lako. Ipak, na žalost po glumce, krajnje neodrživo u stvarnosti.
Jer, sudar virutalnog i stvarnog svijeta ukoliko niste dosljedni stvarnom sebi i u virtualnom svijetu je bolan. Jer dosljednost je sve.
Teška je to psiho- analiza i nije ovdje predmet ali ako si avanturista na FB a iz kuće izlaziš jednom u pet godina, nije to ba održivo. Ako si rječit’ na FB a u stvarnosti ne znaš dvije sastavit’ nije to ba održivo. Ako si faca na FB a u stvarnosti mlakonja, nije to ba održivo.
Ako si super majka na FB a u stvarnosti s djetetom praviš scene loše majke, nije to ba održivo.
Ako si na FB frajer sa puno treba, a u stvarnosti si žensko vidio na filmu, nije to ba održivo.
Ako si na FB treba sa Luis Vitton torbicom a živiš u baraci i do prve stanice dolaziš u kalošama, nije to ba održivo.
Ako si na FB najveći ikad viđeni mum'in na Dunjaluku a u stvarnosti si moralni odron, nije to ba održivo.
Kad postavite sliku na kojoj izgledate k'o Megan Fox pa vas neko sretne u gradu i skonta da više bacate na Mr.Beana nema dalje izvlakuše. Mogla bih napisati stotine primjera iz tek svog zapažanja.
Imam čak i iskustva sa kopiranjem ličnih statusa od strane nekih profila i objave ličnih fotografija pod imenom tih profila. Nisam stručna da ocijenim socio-medicinski tretman za takve niti nađem opravdanost motivacije takvog socijalnog ponašanja.
Helem, pomenuta izvlakuša je moguća samo u dijelu velikog privida „prijateljskih“ , „poslovnih“ „ interesnih lajkova koje ćete dobiti ma šta postavili i ma šta uradili.
Isti broj lajkova ćete imati i da ubijete nekoga, i da prevarite nekoga, i da se bavite kriminalom i da ste preljubnici i da ste totalna promaha u glavi ili da ste tragičan primjer u mnogo čemu. Zato je oprez zbog buđenja virtualne sujete itekako potreban . Opasna je to teritorija i zalazi u ozbiljne razmjere.
I nije opasno po one koji stavljaju lajk, već po vas.
Meni nije problem u samoj glumi na FB već u njenom cilju. Kome ba glumiš, čemu? Da dobiješ lajk? Toliko ti je bitan? Evo ti lajk ali, na tvoju, ne na moju žalost, njim neću popraviti tvoje stanje. Nećeš biti bolji, sretniji, zadovoljniji, ispunjeniji, hrabriji, pametniji, bit ćeš opet ti. A ja ću ti možda indirektno pomoći da ako si glumac pomisliš kako je to dobro i da na tom putu trebaš ostati.
Stavi sliku svog stvarnog stanja, budi iskren u svojim stavovima, željama, misijama . Ne brini koliko ćeš lajkova imati, ne boj se ko te može osporiti, ne boj se kome može zasmetati. Oni lajkovi koje dobiješ kao „sam svoj“ jedino vrijede.
Učini sebi uslugu i budi što jesi, pa koliko lajkova virtulano toliko i u životu – mjera .
Bolje jedan stvarni lajk nego 5000 nestvarnih, bolje jedno iskreno rukovanje nego lažnih 500.
Uprati koliko paradox lajkova imaš od ljudi koji lajkaju tvoje misli ali i one koje postavljaju oponenti tvoje misli.
Ugledaj se na javne ličnosti. Koja je tu tragedija. Šta god rade imaju unaprijed istu kvotu lajkova i hudi su stalno u uvjerenju da rade dobro, misle dobro, da je njihov život predmet naše zavisti a ne žaljenja, a sebi su najveći dušman. U začaranom krugu „ ne moraju me svi voljeti“ bolno je i gledati takav pad ličnosti. Šteta. Neki su imali veliki potencijal u stvarnosti a zamijenili su ga odsutstvom potencijala i virtualnim lajkom.
Marketing, brend , image building zvuče onako simpa ali su samo magla koja zatamni oči i skrene pažnju od stvarnosti.
Lajk je konstanta a prijatelj se mijenja. Prijatelj ukazuje, raste, želi ti dobro i kad te kritikuje – lajk ti ne želi ništa. On nema želja.
Muž, žena te neće više voljeti ako postaviš sliku osmijeha i dobiješ 649039747 lajkova a u stvarnosti jedno drugom ne dajete razlog za osmijeh.
Nećeš u srcu osjećati veću ljubav prema nekome ako vaša zajednička slika izazove 7405058 lajkova.
Možeš pomisliti da si sretan kad si najnesretniji i pametan kad si najgluplji. Ne radi to sebi. Ne budi sebi dušman jer njih je dovoljno i bez tebe.
Ipak, život nije lajk već je život odraz našeg srca, a srce ne prati lajk. Nije direktno proporcinalno virtualnoj havi i reaguje samo na stvarnost.
Imaš osjećaje. Imaš razum a i srce. Lajk to nema. Lajk to ne zna, i lajka to ne zanima.
Na FB-u možeš biti šta god poželiš, dobro ili loše ali lajk neće izostati.
Vidi se i na slici k'o i na reklami koliko je truda u sjaj uloženo i koliko je želja za lajkom izražena. Što više truda to veća truba od proizvoda na prodaju i života za pokazivanje.
S druge strane, jasno je da se pamet, sreća, ljepota, duhovnost, imetak, stav, stil bilo šta ne može sakriti ako ih ima a ni pokazati ako ih nema pa ni virtualno.
Budi sebi prijatelj, ne dušman. Ne želi sebi lajk statusa već ispravan stav kojim ćeš nešto promijeniti.
Ne želi sebi ispunjen FB wall već ispunjen život. Ne želi sebi lajk na vezu već vezu koja će ispuniti tvoj život.
Ne želi brak zbog lajka na profilnu sliku već zbog svrsishodnosti svog bića.
Ne želi status veze koja će zaluditi mase već koja će zaluditi tebe.
Ne želi sliku koja će oduzimati dah, već želi emociju i stvarnost koja će ti oduzimati dah.
Ne želi sebi lajk već stisak ruke, stvarni dodir .
Ne želi sebi lajk na privid sreće koju ne živiš već želi stvarnost koja je ispunjena srećom.
Ne živi virtualni život već stvarni, u njegovoj najboljoj mogućoj verziji , koja ne mora biti u superlativu ali je dovoljno da je stvarna.