Čovjek se nečemu luđački veseli i luđački se napreže da to postigne, a kada to konačno postane dostupno, nastupa neka vrsta praznine. Postali smo ravnodušni. Da li je njemački pisac, Rolf Schneider, baš ovim riječima opisao životni paradoks svakog čovjeka?
Kako vrijeme odmiče, sve više vjerujem u filozofiju koja kaže da je uzrok svih naših problema - želja. Prosto, kratko i jasno - želja. Kada bi imali samo polovinu svojih želja, udvostručili bi svoje probleme. Nije istina?
Mala rekapitulacija
Čitav život mi nešto želimo. Želim novu igračku! Želim nove patike! Želim da budem pravnik! Želim normalnu državu! Želim AUDI A7! Želim da se obogatim! Konstantno: Želim, želim, želim...
I tu nastane problem, jer postoji jasan raskorak između naših želja i naših mogućnosti Normalna zemlja - ne ide, čekam Godoa. Pare - lijenost, sješću i čekaću zlatnu ribicu. Audi - za to bi nam neko iz porodice trebao biti mafijaš, što ruku na srce, kod nas i nije velika razlika.
I ko je kriv kada kolica krenu nizbrdo, kada igračku zaboravimo, patike iznosamo, ne završimo fakultet, a tiket za loto ili kladionicu je sve što imamo od bogatstva.? Ti nisi. Ja nisam. Mi nismo. Krivo je društvo, demokratija nije ništa dobro donijela, čitali smo Frojda, traume iz djetinjstva, nisu me dovoljno gladili po glavi, krivi su roditelji. Dobro. Crnu listu krivaca smo brzo sastavili.
Naravno, neke želje su se ispunile, našom zaslugom ili spletom okolnosti. Zapitajmo se šta smo željeli prije tri godine, šta smo željeli u martu prošle godine ili samo prije tri mjeseca. Ne možete posložiti memori-kartice? Možda je naš narod u pravu kada kaže Svako čudo za tri dana svene.
Hm, nije ni bitno, sad želim novu... Pa dokle više?
Logika
Ako se služimo prostom logikom, kada ne bismo vječito nešto željeli, nikada ne bismo ni patili što to nemamo. Sjetimo se riječi Matije Bećkovića Najteže je biti realan. To je kao dirati u živu ranu.
I trebalo bi biti očigledno: Bez želja nema ni patnje, nema nemira. Nema ničeg. Samo mir i spokoj. Nemojte ništa željeti, neka Vam to bude posljednja želja. Zvuči kao dobar savjet koji nećemo poslušati, jer smo tvrdoglavo navikli da želimo.
Pješenje?
Za svaki slučaj ostaje nam posljednja opcija. U Japanu onom ko napravi 1000 origami ždralova, bogovi ispunjavaju jednu želju. Pripremite se za dugu vožnju.
