Ja sam od onih negativnih ljudi koji stalno kritikuju, negoduju, protestvuju u sebi, bune se, ruše i gaze preko novih ‘moda i oblika’ života, suprotstavljam mišljenja svima i svakome. Sebi ponajviše.
I onda svi gledaju u mene kao nekoga ko je ‘namazan’, ‘pun sebe’, pravi se važan, ‘ne da gledati u sebe’.
E pa nisam. Samo me muče ti prazni pogledi pa ne mogu dugo da gledam u te praznine. Izvini, ali ne mogu dugo ni da slušam sve brige španskih, turskih glavnih glumaca u serijama. Pogotovo indijskim, onim vječnim. Gledala sam neku audiciju gdje jedan dečko govori kako španske serije imaju srećan kraj, turske uglavnom nesrećan, a indijske nemaju kraj. Iz šupljeg u prazno, pa onda obrnemo red i tako do beskraja. Ali vidite, moj skromni život ima i imaće kraj. Skroman ili neskroman. I ja bih u tom mom životu da se bavim životom. Ne tuđim već gledajući na njega apstraktno, a ponajviše svojim.
I ja, pobunjenik u tišini, ću da nastavim da vodim višesatne dijaloge sa drugima i monologe sa sobom, ali u sebi. Niko ih neće čuti, pa ću opet imati osjećaj da sam pričala, ali da niko neće da me posluša. Onda ću da se pitam zašto me tako čudno gledaju tim providnim i praznim očima? Aha, pa to je jer su čuli moje unutrašnje grmljavine, i sad misle kako ja pričam nepovezane stvari, tj. kako bulaznim.
E pa vidite moje misli su takve, bulazne. Kažu kakve su ti misli takav ti je život. Dakle, bulazan. Zanimljivo. Sami onda odlučite, na svoju odgovornost, da li ćete nastaviti da čitate, odosno slušate moje unutrašnje pobunjeno biće sa smanjenom, odnosno bitno smanjenom uračunljivosti, za većinu od vas.
Zanima me zašto mlade djevojke kada stupe u brak prestanu da budu mlade. Odjednom ostare. Većina od njih kaže: ,,Ne! Ni sučajno! Nemoj da te Gospodar Tame (da ne prizivam njegovo pravo ime) nagovori na udaju! Još si mlada, ima vremena, život je pred tobom. Živi, biće prilika.”
A one su, po njihovoj priči i mom zaključku, potrčale prije vremena, a put bio malo duži, pa su negdje usput izgubile kondiciju, odnosno živce. Zaključih da za njih brak nije zajednica života dvoje ljudi suprotnog pola, kako me učiše na pravnim studijama, već krivično djelo prevare, gdje prevareni, odnosno žrtva, odnosno one, bivaju prevarene od učinioca radi njegovih koristi. Doduše ne imovinskih, već ličnih. Znate već šta žrtva navodi kao takvu korist: spravljenje doručka, ručka, čišćenje, zatvaranje u kuću itd. Ali naročito žrtve zamjeraju to što su dozvolile, pristale da budu prevarene i tako ‘upropastile’ sopstveni život. Kažu htjele biti princeze, čekale princa, a umjesto princa dobile…. njegovo prevozno sredstvo. Pa, moje mišljenje da današnja prevozna sredstva prinčeva i nisu tako loša. Zavisi kako kome ‘grah padne’. Neka vas tješi što nekome ni grah ne padne.
I ističu kako su u toj bračnoj zajednici izgubile sne, postale tužne, pasivne, depresivne. Ljubav ako nije, onda samo što nije iščezla… A ne, ne. Drage moje, ljubav dođe i prođe. Gdje vam je poštovanje? Ono bi trebalo biti vječno. Ono nekako i oživljava tu ljubav. Kad pogledate čovjeka kome ste darovale sve svoje godine, morate da ga poštujete, jer u njemu ste i vi. I on je u vama. Poštovanje je obostrano. Ni ljubavi nema tamo gdje voli samo jedno. A šta ćemo sa prevarenima? Ne mislim na brak, već na nevjeru.
E tad se posebno ističe ljubav. Tada kažu: ,,Ja sam njega voljela kao Boga. On je meni bio sve. Eto kako mi je vratio.” Suze teku, rone…
Prvo, nema ni svađe bez dvoje. Pa ni nevjere bez troje. Ili više. Možda grubost i stalne pridike žene odvedu muža stazom neprohodnom, saplete se i počini taj stravičan grijeh protiv sebe, žene, braka, porodice, pa možda i čovječanstva. Kad radiš protiv najbližih, šta ćes sa onima koji su čak druge boje kože? Kako da te opravdaju svi zastupnici tvoga roda? Nikako.
Naročito ne ako je u pitanju vrijedna, dobra, požrtvovana žena i majka. Onda bi mi bilo vrlo zanimljivo da postoji to krivično djelo preljube. Subjektivna strana: umišljaj, ma i nehat ako treba. Kazna: novčana, naravno. Satisfakcija za prevarenu ženu koja je izigrana na vrlo ružan način. Svako ko ima nekoga pored sebe, sa kim je već utonuo u određene ljubavne dubine, zna da je to srastanje posebne vrste. Ta druga polovina je prava vaša polovina i niko ne zna vaš drugi dio kao ta osoba. To je kao da imate jedno srce i pola srca kuca i bori se, a druga polovina je doživjela kliničku smrt, a još se nije ustanovilo. Niko ne garantuje da će ponovo da kuca. Za sada je mrtva, proglašeno. Zato, ‘lupite’ po džepu gospodina sa klinički mrtvim srcem, i prokucaće brzinom svjetlosti. Ako ništa, bar će novac da ode u ruke onima koji su pretrpjeli posljedice njegove ljubavi prema samom sebi i toj trećoj, nepoželjnoj osobi.
Ja da se pitam, i nju bih kaznila. Naravno ako nije bila u nekoj zabludi i ako je znala da je dotični sa srčanim problemima, zauzet. Ali sreća po cio svijet pa se ne pitam. Niti me ko pita. Svejedno, uvijek mogu da govorim u sebi.
Porodica je ćelija društva. Ali ne bilo kakva porodica, već zdrava porodica. Ne možemo hraniti društvo tako što ćemo varati najvažnije i uništavati samu srž i razloge našeg postojanja. Ko želi biti glumac, nek ide na neku audiciju, studira glumu. Ne glumi tamo gdje je kosmos ljubavi, okean sreće i nebo spokoja. Ne glumi silu pred onima koji bi za tebe sto puta pristali da budu ubijeni. Tu budi svoj na svome. Kako da onda sudimo onima koji lišavaju života druge, uskraćuju im slobode i raznorazna prava, kada od tebe takvog svijet počinje i završava?
Ne dozvoli da budeš još samo jedan više razveden čovjek. I to je više izašlo iz mode. Danas se svi samo razvode. Kao da se brakovi sklapaju ne zbog porodice, već zbog razvoda. Ljudi se vode:,,Jednom se živi, daj da sve isprobam’’. Oni ‘probavaju’ život. Kao patike, da vide je li odgovarajući broj. Ali nema ni većeg ni manjeg broja. Samo je taj jedan ostao, pa vam bio mali ili veliki. Ili taman. Nije ti ni mladost kao ni ljubav vječna. Godine će ti odnijeti sve. Da si poštovao, starica bi ti sad prijala. Ne ostavljaj rođenu djecu kandžama zlog vremena. Ili će postati zla, ili će i ona gunđati u sebi i biti pobunjenik u tišini. Kao ja.
Do braka živi za sebe, do prodice za sebe i svoju drugu polovinu. Sa porodicom živi za svoje dijete. Ako ga ne možes imati, usvoji jedno. Dvoje. Desetero. Zasluži poštovanje i divljenje za cio život.