S vremena na vrijeme, u medijima se pojavljuju informacije o korištenju dijelova pobačenih ljudskih fetusa u prehrambenim, medicinskim i kozmetičkim proizvodima. Među proizvodima se navode bezalkoholna pića, čokoladni proizvodi, bomboni, žvakaće gume, gotove supe, kozmetičke kreme, vakcine i lijekovi.
Prije par godina u javnost se pojavio tajno snimani video razgovora s dr. Katharine Sheehan, bivšom dugogodišnjom medicinskom direktoricom Planned Parenthoodove klinike Pacific Southwest, koja objašnjava prirodu njihova odnosa s ABR-om. Prikazuje se i tajno snimani razgovor s Perrin Larton, voditeljicom nabave (organa) u ABR-u te dio razgovora s Cate Dyer, generalnom direktoricom StemExpressa koja je konkurentska tvrtka ABR-u, u kojem ona iznosi neugodne skrivene podatke o poslovanju ABR-a i njegovom golemom utjecaju unutar Planned Parenthooda.
Planned Parenthood Pacific Southwest radi abortuse do 24. tjedna trudnoće. Prema svom cjeniku za 2015. ABR im plaća 550 dolara po organu beba iz prvog tromjesječja trudnoće (8-12 tjedana) te 340 dolara po organu beba iz drugog tromjesječja trudnoće (13-24 tjedana).
U pomenutom videu Perrin Larton priznaje činjenicu da subotom nabavljaju tkivo iz jedne od klinika Planned Parenthooda . Radi se o fetusima od 21 tjedna gestacijske starosti.
U SAD-u postoji rupa u zakonu koja omogućava klinikama za abortuse prodavati fetuse zainteresovanim klijentima, koji ih nakon toga smiju koristiti bez ograničenja. Kako izvještava LifeNews.com, kompanija StemCell Inc sasvim legalno koristi mozgove abortiranih fetusa kako bi moždane stanice ubrizgavali pacijentima u oči i tako ispitali utjecaj fetalnih stanica na vid. Da bi fetus u tom smislu bio iskoristiv, nužno je da bude star između 10 i 20 sedmica i sa potpuno razvijenim živčanim ssistemom.
Dean Alberty, bivši zaposlenik u klinici za abortuse u šokantnom razgovoru za američku kuću ABC opisivao je „berbu organa“ iz pobačenih beba: klinike „beru“ oči, mozak, srca, udove, torza. Brižljivo ih se pakuje i stavlja na tržište. Interesenata je puno, od klinika za medicinska istraživanja, do kozmetičke i prehrambene industrije. Svima je zajedničko jedno: potrebni su im organi djece u tačno određenoj fazi razvoja i zahtijevaju „vrhunsku robu“
Neprofitna organizacija Children of God for Life (CGL) dospjela je u javnost 2011. godine kada je objavila vijest da jedan od najvećih proizvođača osvježavajućih pića na svijetu, Pepsi, koristi ostatke abortiranih ljudskih bića u svrhu poboljšanja okusa proizvoda. Ugovor je potpisan između kompanija PepsiCo i Senomyx, po kojemu će Senomyx opskrbljivati PepsiCo bubrežnim tkivom abortiranih fetusa (riječ je o fetusima starima oko 15 sedmica), tzv. „izoliranim ljudskim receptorima za okus“. U avgustu 2010. godine, PepsiCo je ušao u četverogodišnji ugovor sa kompanijom Senomyx u vezi razvoja umjetnog visoko potencijalnog zaslađivača za PepsiCo pića. Pod ugovorom, PepsiCo plaća 30 miliona dolara Senomyx-u za istraživanje PepsiCo proizvoda koji se prodaju i koji u sebi imaju Senomyx tehnologiju.
Pepsi u saradnji sa Senomyx kreira nove okuse. Prema pisanju vodećih američkih prolife internetskih portala, koriste HEK 293, što je ljudska embrijska bubrežna stanica dobivena iz abortirane bebe. Prema zadnjim informacijama, Pepsi je prekinuo suradnju sa Senomyxom, kako je izjavila predsjednica udruge “Children of God for life” – Debi Vinnedge, koja je upravo zaslužna za otkrivanje istine o korištenju stanica abortirane djece u prehrambene svrhe.
Prije dvije godine okružni sud u Budimpešti osudio je osmero liječnika radi ilegalnog korištenja embrijskih matičnih stanica iz abortiranih beba koje su namjeravali prodati na crnom tržištu kozmetičke industrije. Slučaj je pokrenut 2009. godine, a stanice su trebale biti korištene u kozmetičkom preparatu kao dio tretmana za pomlađivanje i već su imale dogovorenog kupca.
Na internetu se lako može pronaći lista proizvoda u kojima se nalaze ili koriste fetusi ljudskih bića. Da li je ovo stvarnost ili definitivno „kraj“ ljudske civilizacije? Ako je stvarnost postavlja se pitanje šta će se desiti ako potražnja nadmaši ponudu?
Kako god sve više liči na scenario naučno-fantastičnog filma Soylent Green, u kojemu vlastodršci hrane narod kolačićima od ljudskog mesa? U svakom slučaju po staroj narodnoj „gdje ima dima ima i vatre“.