Citajuci razne clanke kako po portalima, forumima, ali I gledajuci TV reportaze odlucio sam da napisem I svoje misljenje. Po glavi mi se vrti vec dugo tema o kojoj svi pricaju. Da li je bolje zivjeti na zapadu ili u BiH? Da li je to sada trend ili zaista nuzno?
Vraticu se malo unazad. Iz BiH sam otisao prije 4-5 godina. Slucajno. Na nagovor prijatelja dosao sam da ga posjetim. Trebalo je to biti 3 mjeseca, a evo sad vec par godina. Bicu iskren, nisam dosao trbuhom za kruhom. U BiH sam solidno zivio. Mogao priustiti I vise nego vecina. Razlog je bio jednostavan, zelio sam da se malo odmorim I promijenim sredinu. Jednostavna zelja da odem i zapocnem neki drugi zivot, daleko od svega. Vjerujem da svi imamo tu zelju ma gdje god bili. Nebitno da li je to ekonomski razvijena zemlja ili ne. Sve to nosi dobre i lose stvari. Ove lose pocinjes da vidis ukoliko si previse izlozen ljudima.
Iz nase nam bivse drzave, kao I BiH, se odlazilo manje vise uvijek. Medjutim, trend odlazenja u zadnjih 2-3 godine je veoma izdrazen I prema procjenama najveci do sada. U ratu I poslije rata, konkretno odlazilo se zbog rata. Rat je i danas indirektni razlog. Losa ekonomija, politika, nas mentalitet i da ne nabrajam.
U dosadasnjim osvrtima uglavnom sam citao kako treba napustiti BiH, kako je na zapadu bolje, kako je ekonomija bolja, mentalitet i sve to skupa. Slazem se. Medjutim postavlja se pitanje koliko smo mi kao pojedinci ulozili truda da ucinimo da se osjecamo bolje i ljepse u svojoj zemlji. Vjerujte, gdje god da odete, nigdje se necete osjecati kao u svojoj zemlji. Koliko smo mi radili na tome da napravimo sebi nesto, komsiji, djetetu sutra koje cete imati ili vec imate? Jel moguce da jos uvijek gledamo sta neko drugi misli, da li ce nas neko drugacije gledati? Sjecam se prilike kad sam poceo da ucestvujem u kreiranju drustva, skretanju paznje na neke lose stvari u mojoj kuci sam cuo kao “Hej nemoj ti, uzece neko zub na tebe”. Mi to moramo promijeniti i prestati gledati stvari na takav nacin. Zbog nas, zbog nase djece.
Zapad je dobar, imaces posao, al gdje su emocije? Da li vi mislite da je spakovati kofer i otici rjesenje koje kad dobijes posao i “sredis” zivot na zapadu zapravo kraj price? Da li vi mislite da se necete sjetiti svoje kuce, slobode, rahatluka? Svojih prijatelja, roditelja, poznanika? Meni je zapad dobar za pare, ekonomiju, ali zapad nije navikao da se bude prisno sa komsijom, poznanikom… zapad je sebican i sebicno drustvo. To vidimo i danas mnogo bolje nego prije.
Bojim se da prihvatamo lose stvari zapada, udaljujemo se i da smo dosli do neke granice gdje moramo odluciti sta je za nas bitno. Meni je bitan odnos s ljudima. Ja zelim da smo svi sretni i zadovoljni.