ZAVISI OD ODGOJA.
Priča Prva: Nije kuća na zemlji, nego na ženi.
Zamislite jedno prosječno bosansko selo. Udaljeno trideset do četrdeset minuta vožnje autobusom od grada. Nekog malog prosječnog bosanskog grada. Gradića koji ima srednju školu, dom zdravlja i cijelu infrastrukturu. Sedamdesete su. 20. stoljeće, naravno. Bahra je tinejdžerka i jedna od 4 djece u porodici. Majka je domaćica, otac radi u gradu u namjenskoj industriji na proizvodnoj traci. Porodica ima dosta zemlje koju obrađuje i 2 krave. Djeca idu u seosku osnovnu škole, a onda u srednju. Sinovi na zanat, kćerke u bilo koju srednju školu da steknu IV stepen obrazovanja. Nije ni važno usmjerenje. Pristojan život. Nije da porodica baš ide na more, ali djeca su naučila plivati na, na primjer, Vrbasu. Odjeća se nasljeđuje ili majka šije i prepravlja. U selu ima jedan televizor. Djeca nikad nisu gledali SF filmove, pa i ne znaju da će doći budućnost u kojoj će svaki čovjek imati svoj kompjuter i stalni pristup internetu.
I evo Bahrinog životnog puta:
6 godina: sama čuva 1 kravu, brat drugu; majku i ocu isključivo ona pravi kafu; te godine će krenuti u školu
9 godina: Bahra uči razvijati pitu, zna napraviti obični žuti kolač, ako podere odjeću, sama je ušije; seoski učitelj ju pohvali, iako nije odlikaš u školi
12 godina: Bahrina pita je dobra kao i kod majke, ocu ispegla košulje nedjeljom da ima za cijelu radnu sedmicu
15 godina:Bahra je prepravila na staroj Singerici maminu haljinu za sebe, da bude lijepa kada sa starijom sestrom krene na ljetni vašar u drugo selo; Bahra zna da je bijeli luk dobar za visok pritisak, da pileća supa liječi prehladu, da šumsko voće i jetrica popravljaju krvnu sliku, da sirutka oporavlja jetru, da trava Iva od mrtva pravi živa
18 godina: Bahra je završila srednju školu, vodi domaćinstvo bolje od majke, za zimnicu pravi 50 kg kiseline i 20 kg slatkog, sama; neće ići na fakultet, udat će se za malo starijeg momka u drugo selo i stvarati svoju porodicu
I tako Bahra opet živi na selu. Udaljenom od grada više od sedamdeset minuta vožnje autobusom. Rodila je prvo dijete. Ima kravu. Zadovoljnog muža. Misli Bahra da ima sve.
U tom počne rat. Bahra odlazi u izbjeglištvo. Potuca se od nemila do nedraga. Muž u vojsci. Roditelji u drugom izbjegličkom kampu. Braća i sestra u nekom trećem gradu. Svekrva bolesna. Godine su trebale da se porodica ponovo okupi. Da se svi sastave od potucanja po bijelom svijetu.
Danas Bahra živi u Švedskoj u jednom gradu srednje veličine. Ugledna je privrednica. Komuna je jako sretna što je Bahra pokrenula biznis baš u njihovom gradu. Bahra ima 5 zaposlenih u proizvodnji odjeće. Ima svoj brand moderne ženske odjeće. Izbaci najmanje dvije kolekcije godišnje. Obična majica u maloprodaji košta 200 EUR. Održava modne revije. Ima 2 sina, zadovoljnog muža. Nedavno je kupila drugu kuću. Ima apartman u Opatiji i stan u Bosni. Sela su spaljena, pa kući rijetko idu.
Priča Druga: Pusti djecu da se igraju, imat će kad glavu razbijati.
Zamislite opet jedno prosječno bosansko selo. Udaljeno trideset do četrdeset minuta vožnje autobusom od grada. Nekog malog prosječnog bosanskog grada. Gradića koji ima srednju školu, dom zdravlja i cijelu infrastrukturu. Sada su osamdesete. 20. stoljeće, naravno. Alma je tinejdžerka i jedna od 4 djece u porodici. Majka je domaćica, otac radi u gradu u proizvodnji u namjenskoj industriji. Porodica ima jednu kravu i jednu njivu. Cijela porodica skuplja šumske plodove preko ljeta, pa to predstavlja dodatnu zaradu. Otac zna popravljati satove, pa tako namakne još prihoda u kuću. Majka ne voli da joj se djeca preko dana petljaju po kući. Lakše se organizuje kad je sama. Sama brine o kravi, sama obrađuje njivu. Djeca se igraju u selu. Pa djeca su. Treba ih pustiti da se igraju. Niko ih neće maziti kasnije. I tako misli Almina majka. Djeca odrastaju. Idu na zanate koji neće postojati kada oni završe srednje škole.
U tom počne rat. U izbjeglištvu se hrane kao i svi ostali.
Završi se rat. Alma počne raditi u namjenskoj industriji. Pogoni ubrzo bivaju prepolovljeni. Alma je stasala za udaju. Udaje se u grad. Kada je prvi put ostala trudna, prestane raditi. Muž ima naporan, ali dobro plaćen posao. Alma čuva dijete i gleda meksičke sapunice. Ne zna šta će od sebe. Muž radi po cijeli dan. Plata je sve slabija. Alma baš i ne zna napraviti tarhanu na kokinoj vodi. Zimnicu ne voli. Baštu ispred kuće ne obrađuje. Ne prozrači kuću kako treba, pa djeca (kojih već ima troje) često budu bolesna. Djeca vole Smoki, pa stalno mora usisavati kuću. A nekako ne stiže. Porodica živi siromašno. Rođaci često pomažu. Svekar i svekrva zadnji dinar daju za unučad. Sav svijet je kriv što je to tako. Kriv je sistem. Kriva je država. Kriv je rat. Misli Alma tako i moli Boga da djeca malo odrastu.
I da li dobar odgoj može zamijeniti stručno osposobljavanje za posao?
ZAVISI OD ODGOJA.
Porodica kao osnovna društvena zajednica ima važnu funkciju, a to je ekonomska funkcija.
Termin ekonomija potječe od dvije grčke riječi:
Oikos – DOMAĆINSTVO
Nomos – UPRAVLJANJE
Danas, kada se školujemo za poslove koji neće postojati kada izađemo iz školskih klupa, kada moramo stalno biti budni i tražiti svoje prilike, pa ih kasnije nazivati srećom, kada je svijet tako dostupan, a turbulentna budućnost je već počela, jako je važne kakve navike i koja praktična znanja nosimo iz porodice.
