<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Čudne frekvencije „s desne obale reke Save“

12. maj 2011, 12:00

„Javno poduzeće Radio Brčko distrikta BiH jedan je od najstarijih medija u Bosni i Hercegovini, sa pedesetgodišnjom tradicijom proizvodnje programa i jedan je od rijetkih multietničkih kolektiva u BiH“ riječi su kojima se opisuje kolektiv na zvaničnoj web stranici Radija Brčko. Nakon 50 godina, malo je ostalo od svega nabrojanog.

I doista je ovaj kolektiv „iznjedrio“ kvalitetne novinare i radnike, a pamte se i neke emisije još i danas. I doista je ovaj kolektiv multietničan, a reklo bi se i stručan. No, do kada, i na koji način?

Nakon pisanja o konstantnoj prisutnosti ekavice u realizaciji programskog sadržaja, što nije u skladu sa tradicijom jezika i pisama koje su koristili i danas koriste narodi Bosne i Hercegovine u pisanju, izgovoru, i, posebice, službenoj usmenoj i pismenoj korespondenciji, u prostorijama Radija Brčko podiglo se dosta prašine, što i nije bilo teško, jer su već duže vrijeme u tim prostorijama stvari, i sve drugo, dobrano pobuđavile. Naime, menadžment ovog javnog poduzeća, koje se financira sredstvima građana Brčko distrikta BiH, izrekao je nedvosmislene „upute“ zaposlenicima i vanjskim suradnicima, da, ubuduće, izbjegavaju „uzimati“ izjave ili na bilo koji drugi način propagirati osobnost i rad građanina Rizvanović Ibrahima, već 31 godinu 1/1 građanina Brčko distrikta BiH, sa kratkim odsustvom „na službenom putu“, na koji ga poslaše sa 11 godina, i dat će Bog da u tom istom Brčko distriktu BiH završi sa ovim dunjalukom, osobe koja se udostojila pisati o nama i „našim stvarima“. Također, ubuduće, prekinuti svaku suradnju sa brčanskim informativnim portalom InfoBrčko.com i njegovim vlasnikom Šadić Seadom, jer se udostojio objaviti tekst o Radiju Brčko „Kako priča Radio Brčko“, u kome se govori o konstantnoj uporabi ekavice na Radiju Brčko prilikom pravljenja priloga i/ili čitanja istih i vijesti, kao i u realizaciji određenih emisija iz vlastite produkcije. Dakako, lijepa i jasna poruka svima koji ne misle kao menadžment Radija Brčko, i što je još jadnije i tužnije, vrlo jasna poruka kako se želi biti objektivan i profesionalan. Aferim! I opet, kao nekada, diskriminacije, na one koji slušaju, i na one koji misle svojom glavom, ili neka druga diskriminacija, već viđena, doživljena, preživljena.

U svom pedesetogodišnjem radu, Radio Brčko imalo je dosta uspjeha i požnjelo pozitivnih kritika i priznanja, ali jedan se period nikako ne uklapa u tu svijetlu tradiciju, period agresije na Bosnu i Hercegovinu ’92.-’95. godine, i malo poslije toga. Ne treba trošiti previše riječi, ovom prigodom, o radu tadašnjeg menadžmenta i zaposlenika tadašnjeg Radija Brčko, koje je bilo usmjereno izričito i samo na propagandu srpskog nacionalizma, šovinizma, agresije, eliminacije svakog ko ne pripada srpskom nacionalističkom korpusu i njima sličnima. Zadatak je bio, u Gebelsovom stilu, profilirati ideju da je Brčko srpsko, „samo naše i ničije više“, a nesrbi – imate Luku, Batković, dvoranu Partizan, prostorije tadašnje Milicije, Majevičku kuću, Brezovo Polje, itd., pa izvolite. Sadržaj priloga, tipa da se priviđaju balijama avioni koji ih bombarduju, detaljno su navedeni i arhivirani u knjigama pisanim od strane Brčaka koji, hvala Bogu, preživiše dobročinstvo komšija Srba. Preporučam da ih dobro iščitate, ako mognete, jer neki neće vjerovati da su to radilenaše komšije.

Nakon uspostave Brčko distrikta BiH 2000. godine i formiranjem JP Radio Brčko d.o.o. Brčko distrikta BiH, situacija se drastično promijenila, ali se nije vratila u normalu, jer se o crnom periodu Radija Brčko nije javno govorilo, niti se ikada tražilo sankcioniranjeunučića Gebelsovih. Jednostavno se prešućivalo, ostali su dio kolektiva, što je podržavao tadašnji menadžment, a stvari i sve drugo u famoznim prostorijama su buđavili, lagano, ali temeljito, što je, kasnije, rezultiralo financijskim, ali veći dijelom i programskim krahom.

Izborom novog menadžmenta, koje je, valja priznati, makar stručno na papiru, očekivale su se promjene nabolje. No, prve odluke bile su usmjerene protiv građana Brčko distrikta BiH, kada je, na perfidan način, srezan Vox populi, tako što je drastično smanjena minutaža jutarnjih kontakt emisija, čiji sadržaj su određivali slušatelji-građani Brčko distrikta BiH, locirajući probleme naše zajednice i krivce. Naravno, u tim emisijama na udaru je konstantno bila vlast Brčko distrikta BiH, što je i normalno, jer je vlast servis građana, ali izgleda da sama vlast i novoimenovani menadžment Radija Brčko ne misle tako. Naravno, situacija se pogoršala kada su i sami slušatelji počeli negodovati, ali to nije pilo vode. No, da sve ne bi bilo tako crno, počela je realizacija novih emisija, a posebno je zanimljiva emisija, koja bi, sudeći po nazivu, trebala govoriti o tradiciji i dešavanjima „na desnoj obali reke Save“ (valjda se misli na Brčko distrikt BiH), al’ Sava, haman, često promijeni tok, pa i Podgorica bude na desnoj obali Save. Ili će se možda realizirati kakva emisija pod nazivom „u Brčkom na Bosforu“. Kakve li bi tada i od koga bile reakcije?.

Da menadžment nastavlja „borbu“ protiv neistomišljenika i kritičara njihova rada, govori i najava prekida suradnje sa tri vanjska suradnika, visoke stručne spreme, sa dobrim i kvalitetnim iskustvom u radu, koji su, dobrano, održavali u životu Radio Brčko realizacijom vlastitih emisija i općenito programa. Prekid suradnje sa stručnim i sposobnim kadrovima, kao i način „obračuna“ sa Šadićem i Rizvanovićem jasna je poruka aktualnog menadžmenta budućim, ali i sadašnjim zaposlenicima i vanjskim suradnicima, da ne mogu kako hoće, nego samo pod ravnateljskom palicom!.

Očito jasna poruka građanima da nema više našeg Radija Brčko, kojeg građani žele slušati, nego tamo nečijeg radija, ustrojenog po nečijem nahođenju i volji. Lansiranjem u eter emisija i tema koje nemaju veze sa životom i dešavanjima u Brčko distriktu BiH, otpuštanjem i prekidom suradnje sa stručnim, školovanim i već dokazanim kadrom, i na desetine drugih načina želi se građanstvu jasno poručiti da ni ova multietnička institucija Brčko distrikta BiH ne može valjano funkcionirati. Zato ćemo slušati stanice i postaje iz komšijskih i susjednih općina i opština, i pratiti šta ima u Žabaru, Orašju, Bijeljini, Čeliću, Vražićima, Loparama, Pelagićevu,…Čini se da je ovakav pristup i djelovanje menadžmenta Radio Brčkog usmjereno na dokazivanje neodrživosti Brčko distrikta BiH kao multietničke sredine, te da se na svaki način želi pokazati kako ovo nije mulitetnička sredina i kako ona kao takva ne može funkcionirati i opstati.

Radio Brčko opet postaje produžena ruka vlasti Distrikta, „upakovano“ se štiti izvršna vlast, organizacije i pojedinci, koji „leže“ aktualnom menadžmentu, podržavaju se, kao i oni koji su ih i izabrali. Stihijski se napadaju sve organizacije i pojedinci, koji kritički promatraju djelovanje i utjecaj ovog javnog poduzeća, koje se financira sredstvima građana, a građanima se vraća ubijanjem duše Brčko distrikta BiH.

Ponovno poručujem menadžmentu Radija Brčko, da ne smije dozvoliti realizaciju programa na jezicima, pismima i izgovorima, koji nisu u skladu sa pravnim regulama, te, posebice naglašavam, tradicijom i kulturom  naroda, koji žive u Brčko distriktu BiH, odnosno BiH. To je čista provokacija i, slikovito rečeno, trpanje prsta u oko građanima Distrikta, koji nikada nisu govorili ekavicom.

Također, poručujem menadžmentu, kao i određenim „institutima“ i organizacijama i „dušebrižnicima“ za Brčko distrikt BiH, da problem nisu ni Šadić ni Rizvanović, niti „obični“ građani, „problem“ su svi oni koji su preživjeli!