Crno – bijele nijanse ili subjektivni političar

Teško je shvatiti ljude koji previše tvrde, iako su, čini se, većina.

Osvrnite se oko sebe, na sahranama, svadbama, kafama, pored slika na Facebook profilima… sve neki muškarci koji tvrde da su pošteni, samouvjereni i iskreni. Sve neke žene koje tvrde da ih briga šta drugi o njima misle, jer ‘žive svoj život’. Sve neki ljudi oko nas koji tvrde da su baš oni dobri. Potreba da tvrdiš i potvrđuješ, ili uošte spominješ hipotetičke pozitivne kategorije, sama po sebi govori sasvim dovoljno, razmislite o tome.

Žao mi je što su se mnogi pronašli. A još žalije što mnogi nisu.    

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Ne postoji mogućnost vaganja pozitivnih i negativnih karakteristika ličnosti, jer one nisu date same po sebi, nego u odnosu na drugoga ili druge. Vjerujem da sam i ja nekome dobra. Vjerujem i da onima koji su se pronašli sada nisam. I to sve zajedno ne govori ništa o meni.

Svakako, postoje ekstremi koje možemo prilično precizno da svrstamo, a možda i u tom slučaju prilično precizno zapravo znači samo ‘većina’. Međutim, priznajmo, svakodnevne situacije u kojima poznajete ili ne poznajete neku osobu uglavnom ne spadaju pod to. 

I onda, što više osoba tvrdi, ja sam sigurnija da ima sasvim subjektivnu sliku. A jednom subjektivna slika, uvijek subjektivna slika. Ili preciznije, ne uliva povjerenje za išta drugo, kada tako upečatljivo slabo vidi sebe. To jeste najteži zadatak, ali težiti već znači nešto. Niko od nas ne vidi sebe u pravom svjetlu, ali sivo je mnogo bliže crnom nego bijelo. A svijet je neupitno siv.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Na koncu nalaziš sebe kako se čudiš lažljivom političaru sa TV-a. A on onako baš očigledno i detaljno laže. Ali hej, to si ti, samo u nešto ozbiljnijem izdanju. I on bi, da je Facebook-a bilo u to vrijeme, počeo sa tvrdnjama pored profilnih slika. I on je, a to je svakako dozvoljavalo vrijeme, tvrdio po kafanama da ne bi nikada ‘ovo’ ili ‘ono’. Sada ga gledamo i ne vjerujemo. Naročito kada kaže da će on najbolje, da zna kako, da nikada ne bi, da je pošten. A onda izađemo i ispričamo svoju priču komšiji. I mi zaista ne bismo nikad!

Samo hoću da kažem, biti slijep je biti čovjek. Tražiti od drugih, a ne od sebe – isto. Ali svijet je i dalje siv… 

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Pismo Druga Tita

Salaš

Ukrajinski otpor

Svi štampaju novac

Da li nama ima spasa

Primorani

Prinuda za mir

Najčitanije