Čovjek

Less / 19. August 2016

          Čovjek je dat od Boga i zadat slobodom volje. Čovjek je racionalno i iracionalno biće. Čovjek je svjesno, nesvjesno i nadsvjesno biće.

          A čovjeka čini muškarac i zena. Po svemu sudeći, rijec je o nekom vrlo komplikovanom i čudnovatom stvoru. U svakom čovjeku je dobro i zlo, Bog i đavo. Koju ulogu u tom čovjeku igra žena, a koju muškarac?

         Ako pođemo od prve žene, Eve, i sjetimo se jabuke koju je dala Adamu, mhm, nećemo dobro prosuditi. Ako pođemo od grčke mitologije, Pandorina kutija nas je dovela do svih zala svijeta. No, nemojte misliti da je sve na strani jačeg pola. Šta biste rekli za Svjetlonosca u svoje najvrijednije doba, koji olako posrnu do samog dna svijeta i postade Princ Tame? Lucifer - Anđeo za usavršavanje, koji nije postao svesavršeni anđeo. Svesavršeni satana koji "pomaže" ljudima da skinu maske i krenu pravim putem, ili stranputicom. Pa nam vrhunac đavolstva dođe njegovo priznanje da je humanista.

          Muškarac i žena, anima i animus, od kojih zavise mnogi naši izabrani putevi do smrti. A čovjek se i poslije smrti usavršava tamo gdje je stao: dobri u dobru, a zli u zlu. Suprotnost mozdanih vijuga muškarca i žene je riječima skoro neobjašnjiva, a čulom vida vrlo jasna. Suština je u ovome: mozak je oku nevidljiv organ ali kad nekome fali, to se i te kako vidi.

           Kao pripadnica ženskog roda mogu ovo reci: Ako misliš da možeš da pročitaš ženu, nemaš pojma koliko si nepismen. Um svih umovanja, nas Tesla, kaže da je moć prave žene toliko velika, da vjeruje, da bi lijepa žena, a to ce reci lijepa duhom, ponašanjem i mislima, lijepa u svakom pogledu, neka vrsta boginje, ako bi se iznenada pojavila na Zemlji, mogla da zapovijeda cijelim svijetom. Tako veliki um je bio samo muskarac u covjeku. Genije, a polučovjek. Rekla bih da je Tesla bio više um, a mnogo manje razum. Blizak Bogu kroz jedinu njemu poznatu ljubav, nauku, ne ograničavajući se na čula, koja su jedino što nam razum može pružiti.

            Iz tog istog razuma, kao iz Pandorine kutije, najviše zamki sami sebi postavljamo koje um svojim iracionalnim osjećanjem Boga pokušava savladati. Neprekidne borbe: dobro-zlo, ljubav-mržnja-bezosjećajnost, poslušnost-pokornost. Iz zla mržnja, iz mržnje pokornost zbog straha. Ove teške riječi u covjeku bude neraspoloženje, tamu. A zamislite, Tesla kaže da su crne rupe izvor svjetlosti. Da li ste nekad pokušali da jasno pogledate sunce? I žmirkajući da uspjete da vidite u toj silnoj svjetlosti samo jednu crnu tačku? Meni ima smisla. Ali mi nema smisla da se pored toliko obilne svjetlosti posvetimo toj maloj crnoj tački.

             Iz svjetlosti dobro, iz dobra ljubav, iz ljubavi poslušnost. Kljuc čovjeka je u njegovoj iracionalnoj komponenti. Čovjek mora stalno da radi na sebi, jer i kad završi sve druge poslove, tu ima pune ruke posla. Prije svega, čovjek treba da prihvati sam sebe. Da se zavoli. Ne da bude sebičan, vec čovječan. Da voli sebe, da bi naučio da voli i druge. Čovjek ne treba da ide iz krajnosti u krajnost. Čini mi se da je zlatna sredina oduvijek bila pravilo koje je garantovalo najbolji kvalitet. Ne treba da klimamo glavom na sve i svašta, ni iz straha, niti iz ljubavi.

            Imati svoju volju, biti svojevoljan, je sasvim različito od samovolje. Oni koji nas vole, razumjeće: I NE je odgovor.

 

*Ovaj tekst ulazi u izbor najboljih blogova u BiH na takmičenju m:bloger kompanije m:tel


Od istog autora

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.