Juče je bila polava u Čelincu. Najstrašnija, kažu…
Bila je i prošle godine. I godinu prije prošle. I opet će se desiti sljedeće godine.
Dok sam pomagao drugarici da podigne par komada otrcanog namještaja, voda je već stigla do ulaza. I odnijela njen lonac, plavi vešarski. Jedini lonac koji je imala, zamislite tragedije.
A Jošavka je dolazila, pa se vraćala, pa opet još većom silinom nadolazila. Plast sijena je plovio po površini a na njemu hrpa puževa i insekata. Borba za opstanak, hm.
Onda je vodu ustalasao helikopter. Taman toliko da joj voda prodre u kuću. Dodik u helikopteru, kažu…Jebeš poplavu, uništene usjeve, mutnu vodurinu koja nam je sva krala…e došao je on, zaustaviće je…Onda je neko rekao, da je i Silajdžić tu. Baba neka reče i onaj Incko, i on je gore.
Onima kojima se voda prostrla po parketu i poljubila namještaj hodali su izgubljenih misli, saplitali se od njih i vjerovali da to što vide, nije istina. Većina, kojima nije ušla voda, su se šetkali, sladili se tuđom mukom dok su izvještačenim ljubaznim frazama potkopavali temelje poplavljenih kuća.
Civilna zaštita nema ni ribarskih čizama. Opštinski budžet blokiran, jer je bivša(?) vlast etničkim nasiljem otela tuđu imovinu. Najgore je, što je voda prodrla u zgradu opštine, najveće poslovne, privredne i industrijske tvorevine u Čelincu. Sad im se opet podigao parket. Plače mi se.
Ljudi kao da nisu bili svjesni. Dok je voda nadolazila i kiša neprestano padala svima je bilo bitno kako da stinu do određene tačke, kao da je sasvim običan dan. I naravno da su ostali zaglavljeni, tu negdje na pola puta.
Kao da nemamo razum. Kao da smo toliko tupavi i jadni, da ne kontamo da se korito rijeke Jošavke pod hitno mora regulisati. Kao da smo toliko neobrazovani da ne možemo preračunati novčanu razliku između izvođenja takvog projekta i štete koja se svake godine desi? Nekad i po dva, tri puta.
Jesmo li retardirani? Da nije neko izvršio nekakav radiloški eksperiment tokom rata, pa nam gama zraci zagadili moždane vijuge?
Ali ne mogu da kažem da ovdašnji narod nije poletan i da ne gleda daleko u budućnost. Pred zadnje izbore, svi su skočili da se instalira ulična rasvjeta,u po sela. Treba nam i treba. Dajte po 450 km
Evo vam, i treba nam.
Danas nijedna sijalica ne radi.
Ne možemo da vidimo sav glib koji je ostao poslije poplave. Mislim, možemo po danu. Ali nam je muka što ne možemo po noću, jer prije dok je bila rasvjeta…eh, dok je bila rasvjeta…
Čelinac u vodenoj opsadi
