Gospodo, često se žalimo na našu državu, a da pri tome zaboravljamo da je grijeh toliko sebe obožavati. Ja sam ovu našu državu našla u samoj sebi, i zbog toga je shvatam, ali ne i opravdavam. A ponajviše sam razumjela kako to izgleda kada na našu državu vrše pritisak moćne sile uvodeći nam stroga pravila i raznovrsne sankcije. Pa da vam to i predstavim.
U stalnom sukobu sebe sa sobom, pretežno strada moja glava. To bi izgledalo kao na besmislenoj raspravi pred Sudom. Sudija bi otvorio raspravu rijecima: Poštovani, prisustvujete procesu suđenja koji je započeo još davne 1993.godine. Zbog vrlo poznatog slučaja i već ranije utvrđenih okolnosti, smatram da nema potrebe da ponavljamo detalje optužnice. Pa bih, stoga, da odmah pređemo na postupak sa nadom da ću konačno uspjeti da donesem presudu u korist ili optužene ili tužioca.
A onda bi dao rijec strankama. Najprije, zbog nepodnošljivog insistiranja, optuzenoj Desnoj Hemisferi.
Optužena D.Hemisfera: Poštovani Sude Mozgu, moja odbrana se sastoji u nadi da će se tužilac urazumiti i prihvatiti stanje kakvo je sad. Ja nisam radila ništa pogrešno osim što joj nisam uvažila žalbe kobnog dana našeg mimoilaženja. Nisam imala za cilj da je u bilo kom smislu oštetim, ali ni da je poslušam. Previše je tvrdoglava i bahata. Ponekad čak i sebična. Ja znam njene misli i njenu hladnoću i neću potpasti pod njen uticaj koliko kod se trudila da me zarobi. Prijatni su dani, neka ide i nadahne se svježeg vazduha, dobrog raspoloženja i dopusti da joj sunce ugrije te ledare od misli. Ja kriva nisam, i nikad se tako izjasniti neću.
Onda bi sudija pognute glave prepustio rijec tuziocu, Lijevoj Hemisferi.
Tužilac L.Hemisfera: Cijenjeni i uvaženi G. Sudija, uložio bih prigovor na pojedine izjave optužene. Svakako nije bez razloga na optuženičkoj klupi. Mišljenja sam da optužena treba i mora da odgovara jer se nije ponašala po propisanim pravilima Zakona o slobodi, Službeni glasnik br.taj I taj čiji je čl. 2 prekršila u više navrata. Navedeni član glasi: Zbaranjeno je udisati vazduh bez dozvole nadležnog organa. Prema prikupljenim dokazima i utvrđenoj količini kiseonika u vazduhu kao i nedostatku pomenute dozvole, optužena je koristila vazduh i tako omogućavala sebi normalan dotok krvi u mozak što je izazvalo njenu slobodu misli. Mislim da zaslužuje kaznu zatvora jer je sloboda slobodna samo kad je ograničena. Iz njenog ponašanja mi je jasno da će i dalje da ostane buntovnik, da će da mašta i putuje u svojim mislima, da govori, piše, slika, da uživa u muzici i divi se ljudima koji su uspjeli. Nastaviće da voli i grli one koji je vole. Da prašta. Mora se ograničiti i kazniti, odmah i najstrožije.
Zatim sudija sa vec nakostrijesenom sivom masom dopusta Desnoj Hemisferi da dopuni svoju odbranu koja glasi: Časni sude, Vaše izuzeće tražila ne bih, jer vjerujem da ste nepristrasni. Sa poštovanjem prema Vama, i Vašem slobodnom sudijskom uvjerenju i pravičnosti, moram da iznesem da je tužilac kriv koliko i ja. Taj isti vazduh je i on koristio samo mi je nepoznato da li je imao dozvolu ili ne. Ali kiseonik mu očigledno nije prijao, pa bi mene za to sada okrivio. Neću da snosim teret za obje polovine, i tražiću naknadu za nematerijalnu štetu zbog tužiočevog neljudskog ponašanja, diskriminaciju i mržnju prema nama koji smo njemu suprotni. Tako mi Ustava našeg koji mi to garantuje. Toliko od mene.
Sud se, sad vec oronuo I napacen obraca strankama: Molim vas da ustanete, iznio bih presudu. Gospodo, i prisutni u sudnici, zaključujem glavni pretres i optuženu Desnu Hemisferu oslobađam od optužnice koju je protiv nje podigla Lijeva Hemisfera. Obrazložiću svoju presudu riječima da ravnopravnost mora da postoji. Ujedinite se u razumu. U krivicu D.Hemisfere ne mogu da stavim nikakvo ponašanje koje bi potvrdilo da postoji neka protivpravnost, a da to isto ponašanje L.Hemisfera nije primjenila.Otpali su svi osnovi sumnje da postoji bilo koje krivično djelo, ili pak nužna odbrana, krajnja nužda, pa čak i djelo malog značaja. Koliko god da ste slobodne, u našoj državi ste opet zarobljene. Toliko od mene. Proglašavam slučaj zatvorenim.
A zatim iznervirano i napeto uzvikne: I mir u sudnici, raspravu nastavite van ove zgrade. Zabolio sam sebe zbog vašeg gunđanja.