Ljudi budite pošteni… Nije to ono da slijepo vjerujete i radite nešto i da ste bukvalista, ali generalno možete i trebate biti pošteni. Prema sebi, prema porodici, prema ljudima uopšteno.
Sad mnogi će se zapitati i reći: “Pa, da li se isplati i kako prolazi neko ko je pošten u svijetu gdje su ljudi sve više nepošteni?”.
Bitno je stvoriti razliku između nekih stvari koje se dese slučajno i nekih stvari koje se rade namjerno i smišljeno. Ovi koji spadaju u kategoriju “u sve više nepošteni” većinom to rade namjerno i smišljeno, te vremenom gube ona najbitnija ljudska osjećanja.
Sad, ono što bi se ja, a i mnogi drugi ljudi zapitali je: “Šta to pojedinac dobija i na kraju postaje”, čineći neke nepoštene radnje u privatnom, poslovnom i svakom drugom obliku nastupa. Za privatni život možemo reći i da ne treba biti mnogo predmet širokog interesovanja drugih ljudi, iako primjera radi djeca iz kuće nose osnovne ljudske vrijednosti sa kojima javno nasupaju. U tom kontekstu, interesuju nas uopšteno ponašanje svih pojedinaca na privatnom nivou.
Ono na šta se treba osvrnuti i na šta se ovaj tekst odnosi je poslovno poštenje. Tu se može nadugo i naširoko raspravljati i utvrđivati kako se i kojim poslovnim poduhvatima rješavaju i vode biznisi, ali naša svakodnevnica temelji se na jednoj i samo jednoj stvari, a to je pošten odnos prema zaposlenicima.
Zanima me cilj i namjera ljudi, koji imaju i vode biznise, a izgleda kao da mole Boga da ih ne vode. Zanima me i jako interesuje šta je u glavama pojedinaca, da naprave posao i onda ga vremenom srozavaju i uništavaju dok potpuno se ne ugasi. Šta je cilj vlasnika kompanija da stvore posao i da ga onda sistemski uništavaju, umjesto da ga šire i prave od njega globalizaciju.
Mnogi ljudi, pa i ja nismo privatnici i nemamo uopšte iskustva u toj oblasti, ali znamo da pravi biznismeni imaju puno, puno više zalaganja i davanja u poslu kako bi od njega nešto dugoročno napravili, a ne samo brzo zaradili. I najgore od svega je što isti ti brzi privrednici krive sve oko sebe i državu u prvom redu za neuspjehe i gašenje biznisa. A, suština je da su trebali samo dosta, dosta više da budu pošteniji i realniji i njihov biznis bi cvjetao.
Malo bi bilo smiješno davati sad upustva i smjernice kako se treba voditi biznis, pogotovo od nekoga ko nije biznismen, ali nešto što svi znamo je da bi pošteniji odnos prema radicima riješio većinu problema. Mislim sigurno da ona narodna “Bog je prvo sebi stvorio bradu”, nije baš primjenjiva u biznisu, pogotovo u današnje vrijeme visoke konkurencije i globalizacije u poslu. Jer bolji uslovi i načini rada predstavljaju moderne smjernice poslovanja. Možda smo mi zaposlenici najadekvatnije to i da kažemo, jer od nas zavisi biznis, a ne od vlasnika ili direktora.
S toga bilo bi idealno nastupiti pošteno, realno i otvoreno, kao što to rade pojedinci u našoj bližoj i daljoj okolini, koji vode velike poslove i velike firme, a obični su ljudi. Da ne bi bilo da su glavni krivci vlasnici preduzeća, bitno je staviti naglasak i na ( u velikoj mjeri ) zaposlene kojima nedostaje edukacije i “poslovnog ponašanja”.
Njihovo poštenje takođe je na dobošu i na naglasku. Mnogi su bahati, neprofesionalni i u krajnjoj mjeri nekulturni. Tu bi se mogli možda osvrnuti sad na onaj djelimično kućni odgoj i lični razvoj, kojem je jedna od karakteristika poštenje. Jer sve ide nekakvom linijom i smijerom ( ko laže – taj krade, ko krade – taj ubija ). Kod današnje teme to može ići linijom ( ko je nepošten – taj čini duhovnu korupciju, ko čini duhovnu korupciju – ima dva gospodara ).
Skaut