Probudio sam se mamuran od ljubavi pokraj Olje, ups pokraj Michelle. Stvarno sam se uživio u ulogu ruskog milijardera, ali došlo je vrijeme da zaboravimo tu epizodu i da se vratimo u stvarnost. Ljubav koja me učinila mamurnim pomogla mi je da se tog istog mamurluka i otarasim, te sam u društvu Michelle krenuo prema “Revolutionu” kako bismo sa Kokolom sumirali rezultate učinjenog, te kako bismo napravili plan šta i kako dalje. Veoma brzo smo stigli do našeg lokala. Kokolo je već dugo bio tu, dalo se primjetiti po prljavom posuđu ispred njega na kojem mu je nekada toga jutra poslužen doručak. Nismo htjeli razgovarati u dijelu restorana za goste, pa smo otišli u privatni separe. Kokolo je bio zadovoljan dobro obavljenim poslom, eliminirali smo protivnike i posjedovali 450 000 000 $. Ja i Michelle tog smo jutra bili bogatiji za po 10 000 000 $, kada mi je Kokolo to obznanio mislio sam da ću nestati sa lica zemlje, ali veoma brzo sam se dozvao i shvatio da se moram naučiti nositi sa ulogom koju mi je moj drug iz djetinjstva dodijelio. 10 000 000 $ u džepu, ako računam Michelle kao svoju životnu saputnicu 20 000 000 $ zajedničkog novca, s obzirom da do jučer nisam imao ništa predstavljalo je za mene svojevrstan šok. Ostalih 430 000 000 $ Kokolo je odlučio investirati u kupovinu lokalnog fudbalskog tima koji se takmiči u sedmoj engleskoj ligi, te stvaranju respektabilnog prvoligaša koji će više nego dobro poslužiti u budućim poslovima i malverzacijama. Prvo što je Kokolo učinio nakon kupovine fudbalskog tima koji je nosio ime “NCFTBC” bila je promjena imena kluba u “FC VELEŽ”, a sve u čast nekadašnjeg hercegovačkog giganta iz grada na rijeci Neretvi. Kokolo je bio veliki lokalpatriota, a sam taj čin je to i potvrđivao. On je davno otišao iz Mostara, ali Mostar iz njega nije nikada. Sve je išlo kao po loju, klub je dobio novu upravu, uz Kokola i Olju, ja sam bio treći član uprave i predsjednik kluba. Kokolo je smatrao da je dobro da ja kao anonimus u tamošnjoj javnosti obnašam funkciju predsjednika niželigaša sa veoma visokim budžetom. Mjesec dana bili smo mirni, sve dok nam jednoga jutra na adresu kluba nije pokucao poštar i dostavio nam paket. U paketu su se nalazili kablovi i kliješta “sječice”. Kablovi i “sječice”, nije bilo dvojbe, Električar je živ. Napravili smo veliki propust i sada na bilo kakav način moramo da izađemo iz ove veoma nezgodne situacije, inače sve pada u vodu, a mi ćemo završiti u zatvoru ili ćemo biti ubijeni. On nije bio daleko, to smo znali. Ali nismo znali da je prozreo naše namjere i od one noći kada je bestraga nestao prati svaki naš ma i najmanji korak. Saznali smo to jedne noći, noći koja je mogla biti kobna…