Kokolo se ponio izrazito hladno, kao da se nikada u životu nismo sreli. Bio sam iznenađen njegovim nastupom, baš kao i svojom sabranošću u datom momentu. Tigar je potom govorio o Kokolu kao o svom velikom prijatelju, partneru itd. Ja sam znao da to nema nikakve veze sa stvarnošću, baš kao i svi ostali u prostoriji, no postavio sam se tako da im dam do znanja da im vjerujem. Crnac Sammy i Električar su pri razgovorima bili pasivni, baš kao da ih se ništa ne tiče, no ipak, Tigar je glavni, Tigar nam svima to daje do znanja, Tigar se za sve pita, oni su vjerni psi sluge. Pregovori o poslu trajali su dva sata do Kokolovog dolaska i još pet sati nakon Kokolovog dolaska, sveukupno sedam sati. Nakon sklopljenog posla svi smo bili vidno iscrpljeni, ali i vidno zadovoljni sklopljenim poslom, poslom koji će uništiti trojku Tigar, Sammy, Električar. Dogovor je bio da će Tigar kao čovjek koji ima veliki uticaj u kladioničarskim krugovima u Britaniji svojim posredstvom uticati na neke političare koji će opet svojim posredstvom uticati na ljude koji su odgovorni za organizaciju konjskih utrka, kako bi ubacio jednog od svojih konja bez kvalifikacija ubacio u utrku. Inače taj konj je za cijeli kladioničarski svijet bio nepoznanica, ali za nas nije. Radilo se o plemenitom arapskom konju koji je već dvije godine pripreman za ovakvo “crpljenje fondova”. Ja i Olja uložili smo 100 000 000 $ , dok je Kokolo uložio 50 000 000 $. Koeficijent na pobjedu Alexandera, tako se zvao konj, iznosio je 3,00 (tri), znači dobitak koji nam je kasnije isplaćen iznosio je 450 000 000 $. 150 000 000 $ otpadalo je na Sammya i Električara i Tigra, dok je Kokolu, Olji i meni ostalo 300 000 000$ i prelijepa bi to suma bila. ali obavili smo tek pola posla. Ispoštovan je dogovor sa Tigrom i njegovim jatacima, ali ostalo je još da mi, odnosno Kokolo, Olga i ja ispunimo naš plan, da likvidiramo spomenuti trojac i uzmemo i njihov dio kolača. Da bismo taj plan ispunili u potpunoj tajnosti, pozvao sam sve “k sebi” u Newcastle, u restoran “Bandiera rossa” za koji ni sam nisam znao da se vodi na moje ime i kako je to uopće moguće, Kokolo je rekao samo: “Pozovi ih u svoj restoran “Bandiera rossa” večeras, kaži da ćemo tamo podijeliti dobitak i proslaviti ovu veličanstvenu prevaru”. Tako sam i učinio, rekao sam da ih Olja i ja očekujemo tamo, da će doći i Kokolo, kao s njim sam već razgovarao povodom toga, da u restoranu neće biti više nikoga, kao to je samo naša noć itd. Pristali su. Olja i ja otputovali smo taj dan za Newcastle. Dok su svi ostali rekli da dolaze sutra, te da će u 20:00 svi biti u mom lokalu. U 18:00 od Kokola mi je došla poruka u kojoj je naglašeno da su stolice označene imenima i da obavezno svak mora sjesti na svoju stolicu jer će naši gosti večeras biti otrovani, riječ je bila o tihoj likvidaciji. Svi su došli u dogovoreno vrijeme osim Električara, koji se uopće nije pojavio,a Tigar je govorio da je Električar netragom nestao, tako da smo odmah u sebi pomislili “Hvala ti Tigre, jedan manje za nas”. U 21:00 večera je bila već u punom jeku, hrana je bila odlična, jedina razlika u našoj hrani i hrani naših gostiju je bila što je njihova bila malo “začinjenija”, tako da smo se već u 21:30 Kokolo i ja uvjeravali u dobro obavljen posao, čestitali smo jedan drugome na velikoj prevari i na uklanjanju naših starih poznanika. Za sve to vrijeme Olja je bila angažirana kao “Čistač”, imala je zadatak da uništi i zatre svaki trag o tome da smo uopće poznavali ljude koji od večeras ne stanuju na ovom svijetu. Svoj zadatak je obavila sjajno kao i sve prethodne i zbog toga je bila obilato nagrađena u krevetu, hahaha, kakav bi ja bio balkanac da se ne pohvalim sa svojim ljubavnim umijećem, ne, stvarno je bila nagrađena.