Odlučili smo se predstaviti kao ruski milijarderi, ja ću se predstaviti kao Sergej Bakrarilov, a Michelle kao moja supruga Olja Bakarilova. Sletjeli smo na londonski Heathrow, bila je subota, stigli smo dan prije, smjestili smo se u Claridge”s. Cijeli dan je protekao u razmišljanju o tome šta će biti sutra i kakav ćemo dojam ostaviti na Tigra iz Kladnja, mog starog prijatelja. Kakav bijaše dan, takva je bila i noć, sa sigurnošću mogu reći jedna od najgorih u mom životu, nisam volio Tigra i imao sam loš predosjećaj vezan za naš sutrašnji susret. Nakon sto godina svanulo je jutro, ja i Michelle sišli smo do hotelskog suterena u kojem je bio smješten i restoran, poručili smo doručak koji nam je prisjeo, ne zato što je bio loš, nego zbog zadatka koji je ispred nas. Oni, kada kažem oni mislim na Tigra i dvojicu njegovih suradnika, crnca Sammya i još jednu tajanstvenu osobu koja nam se predstavila nadimkom Electrician(Električar). Crnac Sammy je stari Tigrov poznanik iz njegovih bokserskih dana, svojevremeno je Tigar boksao jedan meč koji je bio namješten u njegovu korist, ali njegovu pažnju odvukla je Sabaheta, tadašnja kladanjska žena iz snova, te je on naletio na Sammyev “štoc” i pao kao pokošen. Ako ništa to je bio početak jednog prijeteljstva i naznaka boljih dana koji su bili ispred Tigra. Električar je kako sam poslije saznao čovjek koji je porijeklom iz Sarajeva, konkretno iz naselja Buća Potok, a Električar ga zovu zato što je u mlađim danima pa i sada bio veoma aktivan, te kada bi ga raja pitala gdje je bio on bi im rekao da je razvodio struju, sve u svemu čudan lik. Hotel je imao svoju rent-a-car agenciju, tako da smo ja i Olja iskoristili tu pogodnost, te se iznajmljenim vozilom odvezli do londonskog hipodroma. Stražari na ulazu u VIP zonu bili su obaviješteni o našem dolasku, tako da smo u samu zonu ušli bez poteškoća. Ugledao sam ga, bio je to Tigar u svom punom sjaju. Na licu je imao ožiljak koji je nastao prilikom jedne tuče u kafani u Banovićima. Nevjerovatno, gledajući sad u njega i u taj ožiljak, nisam nikako mogao zamisliti da je taj ožiljak posljedica tuče na jednom tako, posmatrano sa londonskoe tačke gledišta, primitivnog mjesta, a vjerujem da se i sam on pitao da li se to dogodilo u ovome ili u nekome prošlom životu, s obzirom na to tko je i što je sad. Prišli smo Tigru kojem su društvo pravila dvojica gore spomenutih drugara i tri dame. Upoznao nas je sa svima, a dame je odmah spremio nekuda, očito je da nisu bile s njima u društvu radi poslovnih aktivnosti. Nakon početne nervoze odmah sam bio opušteniji, a skupa sa mnom i Olja, jer sam mislio da će me Tigar prepoznati, no 20 godina je ipak dug period. Sjeli smo u VIP ložu, za mene je to bilo nešto do tog trenutka neiskušeno, a za Olju je to bila rutinska radnja. I to me veselilo, jer ipak je netko morao biti potpuno staložen prilikom vršenja ove operacije. Za vrijeme utrka nismo razgovarali o poslu, naši “partneri” rekli su nam da se opustimo, te da ćemo poslije privatnim avionom na njihov ranč u Walesu kako bismo vidjeli plemenite konje i kako bismo sklopili posao. Za nas je to bilo prihvatljivo. Za tri sata nalazili smo se na velikom ranču u Walesu, sjedili smo, a u neka doba tijekom vođenja razgovora pojavio se i Kokolo. Pružio mi je ruku i rekao: “Kokolo”, baš kao da se upoznajemo, ništa mi nije bilo jasno. Pogledao sam u Olju koja se prethodno “upoznala sa njim” i vidio da je ona staložena, hladna kao špricer. U tom trenutku sam shvatio da je sve dio plana i rekao sam: “Sergej, Sergej Bakarilov i iznimno mi je drago”.