Brankica Smiljanić: Bolestan čovjek ima samo jednu želju – da ozdravi

Svaki dan je nova konferencija i nove vijesti, a feed na društvenim mrežama je pun obavještenja iz sata u sat sa novostima o virusu korona.

Kažu stručnjaci da gradimo imunitet, da jedemo dobro i da se čuvamo stresa. Ne znam kako se drugi čuvaju stresa, ali ni meni ne ide uvijek lako i to je normalno. Pogledam nekad film, online predstavu i balet ili poslušam pjesme koje me inače smiruju. Jedem voće, ako ga nađem. Prodavnice su pune voća kojem je rok trajanja otišao, vidiš da truo. Čitam knjige, dosta čitam. Da mi misli odu, makar na tren, negdje drugo.

Ljudi su smanjili paniku, ali vidiš i dalje u očima pojedinih da se ne osjećaju dobro ako im se približiš bliže. Ne znam kakve će ovo posljedice da ostavi na sve nas, na psihu, znam samo da nije lako očuvati zdravlje. Posebno kad znaš da možda nećeš imati šta sutra da jedeš.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

SVJETSKI DAN ZDRAVLJA

Ljudi ostaju bez posla, bez nade. Ne mogu da se ne zapitam, kako biti zdrav, ako nemaš šta da jedeš? Kako da ostaneš živ? I onda pomislim da je dobro, zdravi smo, izguraće se. Toliko pozitivnih primjera sam vidjela, gdje ljudi „dignu društvene mreže na noge“ da se nekome pomogne. Da neko ne ostane na ulici, da neko ima šta jesti. Solidarišu se. Ako ja imam hljeb, daću tebi pola. Solidarost će nas spasiti. A, šta će bolestan čovjek?

Bolestan čovjek uvijek ima jednu želju, da je zdrav i toga se nikad ne sjetimo, samo kad se razbolimo. Onda kažemo da ništa drugo nije važno, jer kako god i šta god, na kraju sve prođe. Proći će i ovaj virus, proći će korona. Treba čuvati svoje misli, svoje tijelo – svoje zdravlje. Ne treba ga uzimati zdravo za gotovo, ne treba nam biti smiješno kad gledamo reklamu kako se peru ruke i da ih peremo po cijeli dan. Perite ruke, jer neko ne može ni to. Neko nema ni te osnovne vode. Budite zahvalni na svemu što će vas u ovom periodu očuvati.

Foto: Unsplash

Eto, baš danas je Svjetski dan zdravlja. Dan kad ne trebamo uzimati zdravo za gotovo tuđe, svoje zdravlje i pomoći drugima koliko možemo. Ako sam u životu nešto naučila, to je da se kolo sreće okreće, a okrenuće se i ovo pa ćemo svi izaći i uživati u ovom prelijepom suncu, uskoro, nadam se.

„Velika je nesreća kad čovjek ne zna šta hoće, a prava katastrofa kad ne zna šta može“, rekao je ovo Jovan Dučić koji je umro na današnji dan. A, mi eto možemo ostati kod kuće i čuvati se.

 

Izvor: Media blog 5+

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Pismo Druga Tita

Salaš

Ukrajinski otpor

Svi štampaju novac

Da li nama ima spasa

Primorani

Prinuda za mir

Najčitanije