Oprosti ,,Infanta,,
(Svim izgubljenim djevojčicama)
Imam li pravo da sabiram krajeve
Da početke prizivam u staklenim kuglama
Iz kojih snježi I kožu ježi perce malog palog anđela
Kojeg sam uzalud oživljavala beskrajem ljubavi
Imam li pravo da u plamu šibice
Tražim dragosti
Bez kojih više ništa nije isto
I čisto nije čisto
Od kad je lovac probio kopljem srce malog hermelina
Otad blato vjerno prati zlato
U dvjesto grama skrila se bjelina
U kojoj ludo srce tuče
Od straha što mu je nježnost postala ,,juče,,
A ja Ti i dalje Pišem o nježnosti i čistoći
Palim krijesove u Božićnoj noći
Tu na mjestu gdje si bila
Mi bella princesa
Zauvijek je zakopana svila
Kad si ostavila patuljka
Bombardovanom gradu napuklo je srce
Pa te u komadićima traži
Sve dok ne izgori maleno drvce
Stud traži put do kosti
Ako me nađeš pod jelkom jutra
Izvini ,,infanti,, što sam potrošila šibice prije ,,sjutra,,
Pomiluj me zvijezdom, dotakni usnama
I oprosti jedina
Što nisam uspjela da spasim
Dvjesta grama hermelina