Vlast je državna organizacija koja donosi neke odluke u cilju upravljanja državom. Svaka zemlja ima sebi svojstvenu vlast i politiku zato što one proizilaze iz jedinstvene istorije i kulture svake pojedine zemlje. Po svemu sudeći vlast u BiH nema osnovne odlike ove teorije. Istorija ove zemlje je odavno zaboravljena a kultura je apstraktan pojam. Jedino načelo ove teorije koje BiH nije prekršila je to da je naša vlast svojstvena samo nama. Mi se po svemu razlikujemo, pa ni luksuz da nam vlast i politika budu slične drugima, nismo sebi dozvolili. Čak, možda jedenog dana budemo ušli i u svjetsku istoriju, jer smo u 21. vijeku otkrili novi oblik vladavine “BOSNOKRATJU.”
Kao što svaki oblik ima svoju definiciju, tako ću radi njenog boljeg shvatanja, i učiteljice života dati i definiciju samo nama svojstvenog oblika vladavine.
BOSNOKRATIJA – označava oblik vlasti u kojem sve odluke (drštvo, ekonomija, socijalizacija, obrazovanje, kultura) donosi vladajuća politička elita.
Pojam BOSNOKRATIJA nastao je u BiH početkom 21. vijeka.Naziv je izveden iz riječi Bosna – što označava, dio, iz naziva cjelokupne drževe i kratia – vladati.
Naime, ovakav oblik vladavine moguć je samo u BiH, koja je kolijevka njenog nastanka, jer samo u toj državi zakoni nisu zakoni i glas manjine je mnogo jači u odnosu na većinu. Zanimljivo je to što ovakav oblik vladavine narodu ne daje puno izbora. Naime, u okviru političkog režima ne postoji odnos između državnog aparata i naroda u zemlji, kao i u antičko – grčkoj oligarhiji gdje je sprovođena volja nekolicine. Narod se nalazi u fazi tzv. bunila, nesposoban i oskaćen za bilo kakvu vrstu pobune i promjene. Na vrhu socijalne piramide nalaze se političari i politička elita, na drugom nivou su politička rodbina i srodnici dok se na dnu nalazi milionsko stanovništvo koje se može svrstati u kategoriju najnižeg staleža. Prosjek im izvlači po neki zaposleni koji ne pripada rodbini i srodnicima političke elite, ali je nekim “čudom”zaposlen i može svojoj porodici priuštiti kvalitetan nedeljni ručak.
Narod u ovakvom obliku vladavine se zadovoljava sitnicama, ima određeni strah da bilo šta kaže, jer se zbog nečega, plaši da će svojom pobunom ugroziti svoju već ugroženu egzistenciju. Mogli bi se nazvati i herojima u jednom političkom režimu jer preživljavaju i opstaju u skoro nemogućim uslovima.
Ne bih ukidala vlast, ne bih oduzimala i davala. Samo bih oslobodila ovaj narod! Ne bih bila neko, ja to za sebe već jesam, i ovaj narod to jeste. Samim rođenjem postali smo neko, i to nismo smjeli zaboraviti i graditi snove na ćutanju i predaji!
Za konkurs “Da sam ja neko”