<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Bosna i Hercegovina, Ruanda i Kanada.

Koju zajedničku osobinu posjeduju Bosna i Hercegovina, Ruanda i Kanada?

12. juli 2021, 12:00

Prije nešto manje od dvanaest godina. Donji dom parlamentarne skupštine Kanade. Poznatija kao „House of commons of Canada“. Usvojio je akt po kome se 11. Jul obilježava kao dan sjećanja na Srebrenicu.

U obrazloženju se navodi da se tokom Juna 1995. godine. Na području opštine Srebrenica. Dogodijo najveći masakr poslije završetka Drugoga svjetskoga rata u Evropi. Tom prilikom živote je izgubilo preko osam hiljada mladića i muškaraca. Prethodno sistematski odvojenih od žena i djece.

Da stvar bude još dramatičnija po civilizovan svijet. Žalbeno veće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, smeštenog u Hagu. Februara 2007. godine. Jednoglasno je odlučilo u slučaju Tužilac protiv Krstića. Da je masakr u Srebrenici bio genocid. Sa posebnom namjerom da se unište bosanski Muslimani koji su živjeli na tom području.

Time je potvrđena rezolucija iz 2005. godine. Senat i Predstavničkog dom Sjedinjenih Američkih Država. Po kojoj su glavni krivci za Srebrenički masakr, tadašnje političko i vojno rukovodstvo Srba iz Bosne i Hercegovine.

Nebrzo zatim, 15. januara 2009. godine Evropski parlament usvojio je rezoluciju u kojoj se osuđuju masakr u Srebrenici. Da bi već sledeće godine. Tačnije, 31. Marta 2010. godine. Vlada Srbije, predvođena predsednikom Borisom Tadićem, izdala potpuno državno izvinjenje za masakr u Srebrenici, pružajući prećutno priznanje genocidne prirode zločina i podržavajući presudu Međunarodnog suda pravde iz Februara 2007. godine.

Tako su glavni krivci za raspad Jugoslavije. Stotine hiljada izbjeglica iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, označeni Srbi. Shodno tome njihove teritorije umanjene. I baš kao što je to 13. jula 1878. godine uradila Austo-Ugarska. Okupirane od stranih velikih sila.

Postavljena je prinudna uprava. Na čijem čelu, dan-danas se nalazi kancelarija Visokog predstavnika. Praćena oružanom silom Sjedinjenih Američkih Država. Stacijoniranim u vojnim bazama Butmir i Tuzla.

Međunacionalno pomirenje naroda i narodnosti bivše Jugoslavije, nije postignuto ni poslije dvadesetpet godina. Za zločine nad srbima rijetko ko-da-je odgovarao. Ne spominje se ni u jednoj presudi etničko čišćenje sarajevskih Srba. Nema ni jedne pravosnažne presude za Kraiške prognanike. Trgovce ljudskim organima sa Kosova i Metohije. Razaranja infrastrukture od strane pripadnika NATO saveza.

Tako je moj narod. I pored činjenice da se usprotivio Njemačkoj okupaciji. Od mučenika iz Prvog i Drugog svetskog rata. Sa položenim milionima žrtava. Koji njemo leže u Slatini, Jasenovcu i Hercegovačkim jamama. Proglašen genocidnim od strane Kanade, Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije i Njemačke.

Kako mi živimo u licemernom svijetu. Gdje se na nevine žrtve. Obraća pažnja velikih sila, samo u slučaju kad se njihovi geo-politički interesi međusobno poklapaju. Ne može se tražiti univerzalna pravda. 

Poslije dvadesetšest godina od Srebreničkog masakra. I nepunih dvanaest godina od donošenja rezolucije u Donjem domu Kande. Kao grom iz vedra neba 3. Juna 2021. godine. Je odjeknula vijest, kako u uzvišenom demokratskom društvu. Koji se hvali različitostima kao što je Kanada. Postoji sistematsko uništavanje „domorodaca“ („Indigenous peoples”). Koje se odvijao u periodu od 1863. godine do 1998. godine. Pod okriljem Rimo-Katoličke, Pretorijanske i Anglikanske crkve.

Naime, ove crkve su u sklopu svojih vjerskih škola („The Marieval Indian Residential School“). Vršili prevaspitavanje lokalnog „nemancipovanog“ Indijanskog domorodačkog stanovništva.

Sem nasilnog odvođenja „domorodačke“ djece. Premještanja, egzekucije i sakrivanja masovnih grobnica. Ove crkve su uz pomoć krune Velike Britanije. Demokratskih izabranih organa vlasti. Sjedinjenih Američkih Država i Kanadske konfederacije. Te uz svesrdnu pomoć njemačkih iseljenika. Sistematski radile na uništavanju kulturnog nasleđa Indijanskih-domorodačkih plemena sjeverne Amerike.

Prema podacima dostupnim plemenu Kavases („The Cowessess First Nation“). Između 1863. godine i 1998. godine, više od 150.000 „domorodačke“ djece je oduzeto od njihovih porodica i smešteno u ove škole širom Kanade.

Koncentracioni logori za djecu su brojali više od 130 obaveznih internata. Koje je direktno finansirala kanadska vlada. Dok je uprava nad njima povjerena vjerskim vlastima tokom 19. i 20. veka. Sa krajnjim ciljem asimilacije starosedelačke omladine.

Procenjuje se da je više od 6.000 dece umrlo tokom pohađanja ovih škola, uglavnom zbog loših zdravstvenih uslova u njima. Studenti su često bili smešteni u loše izgrađenim, slabo zagrevanim i nehigijenskim prostorijama.

Tokom ovog mjeseca Juna. U dvorištu Rimo-Katoličke crkve u Saskvačanu. Pronađeni su ostaci 215. dječijih skeleta. Od čega posljednji posmrtni ostatak, predstavlja djete od tri godine. Ukopano 1996. godine. Dok pišem ovaj članak. Istražioci koji iskopavaju masovnu grobnicu u Saskvačanu broje 715. posmrtni ostatak. Treba napomenuti da su sve masovne grobnice neoznačene do današnjih dana. Te da lokalno stanovništvo nije imalo saznanja o njihovom postojanju.

Zločin je tolikih razmjera. Da se vijesti o novim masovnim grobnicama gomilaju neslućenim brzinama. Bukvalno iz svih krajeva Kanade stižu vijesti o novim, masovnim grobnicam.

Ako se sada nadate da će Emir Radić. Direktor tzv. „Instituta za istraživanje genocida Kanade“. Skočiti i lobirati u parlamentu Kanade, Amerike ili Engleske. Baš kao što je uradio u slučaju Dana sjećanja na Srebrenicu. Koji gle apsurda nije obavezujući i ne predstavlja praznik u Kanadi. Grdno se varate...

Ijako na njegovom sajtu stoji da je „prkosni predorčanin“. Koji citiram: „Drži u ruci malu, žeravicu istine o srpskom genocidu nad Bošnjacima/Bosancima, žeravicu koja pali i gari plast srpskih laži“. Neće se ni oglasiti povodom genocida nad domorodcima. Njega to ne zanima. Jer nema žeravice potpaljene smotuljkom Američkih dolara.

Naravno ne treba zaboraviti činjenicu da mnogi političari. Poput današnjeg premijera Trudoa. Sem deklerativne izjave o njegovom zaprepaštenju „kulturnim genocidom“ nad indijanskim plemenima krajem dvadesetog vijeka. Takođe neće mrdnuti prstom.

Neće se založiti da parlament Kanade donese obavezujuću deleraciju o genocidu nad domorocmima. Osudi djelovanje Rimo-Katoličke crkve u Kanadi. Pokrene proces vraćanja nadležnosti domorodačkih plemena u Nunavitu, Saskvačanu, Britanskoj Kolumbiji...

Neće! Jer upravo taj isti Trudo. Nastavljajući politiku svoga oca. Blokira gradnju stambenih naselja u Indijanskim rezervatima. Baš kao što radi ovih dana u predgrađu moga Montreala („Kahnawake Indian Reserve No. 14“).

Niti će Senat i Predstavničkog dom Sjedinjenih Američkih Država usvoiti neku rezoluciju. A neće ni Evropski parlament skočiti. Sjetiti se da je ovo zločin nezapamćen u novijoj istoriji genocida. Jer su nevina djeca u pitanju... Neće!

Kao što ni lijepi Boris Tadić neće obratiti pažnju. Niti će prkosni i buntovni Milorad Dodik. Iskoristiti priliku i u našem parlamentu. Stisnuti guzu i donijeti rezoluciju. Po uzoru na Američku.

Za par dana će proći manifestacije u Srebrenici, Donjoj Slatini, Saskvačanu. Zaboravićemo mučenike prošlog rata. Nevine žrtve genocida. Okrenućemo se svako-svome problemu.

Jer nemojte zaboraviti... Živimo u licemernom svijetu. Gdje nepravdu osjetimo tek kada žrtve postanemo.

Nebojša Perić