Top tema proteklih dana, od ulica pa do crkava i džamija, bila je odluka Komisije za državnu imovinu BiH da dodijeli 1.095.611 metara kvadratnih državnog zemljišta na Zlatištu, nadomak Sarajeva, Republici Srpskoj. Zemljište će po svemu sudeći biti iskorišteno za gradnju spomen kompleksa i crkve, kojim bi dominirao krst visok 26 metara, žrtvama RS-a u proteklom ratu.
Ova odluka nikako nije mogla proći nezapaženo, jer je jedna u nizu od onih, koje se donesu upravo onda kada misli ovog napaćenog naroda treba skrenuti sa puke stvarnosti na nešto drugo, običnim ljudima sasvim nebitno, ne bi li se oni time počeli zamarati i svađati, dok nam se oni koji vode ovu državu, vrte na ringišpilu od fotelja s kojeg nikako da siđu, čvrsto se držeći za ruke, svjesni činjenice kakva ih vrtoglavica čeka dole. A mi, obični ljudi, evo čvrsto stojimo na nogama, i to decenijama, na našoj zemlji, ne na zemlji ovih i onih, ne na zemlji Bošnjaka, Srba i Hrvata, već zemlji Bosanaca, a ona Bosna i Hercegovina se zove.
To nam je potvrdio i Branislav Dukić, predsjednik Saveza logoraša RS-a u izjavi za jedan od internet portala. Na pitanje šta misli o ovoj odluci, on je rekao: "Ja bih volio da sam Amerikanac, a ne Bosanac". Ovim je gospodin Dukic, inače jedan od glavnih zagovornika izgradnje ovog kompleksa, i sam priznao da nam je svega preko glave, te se izjasnio kao Bosanac, a ne Srbin. Dalo bi se na osnovu ovog iskaza govoriti o problemu popisa stanovništa u aprilu naredne godine, te ustavnoj kategoriji Bosanac u istom, kao i o mnogo čemu, ali o tome drugom prilikom. Očigledno je da želja postoji, samo treba izdržati dok se ringišpil ne zaustavi ili ga pak sami zaustavimo?! Možda već na narednim izborima? Ili prije?!
