“Nikada nisam bila na ultrazvuku dojki.”
“Nisam bila kod ginekologa deset godina.”
“Ma, ko će čekati, nemam ja vremena da idem doktoru.”
Ovo su samo neke od rečenica koje sam često mogla čuti od poznanica, a nerijetko i od prijateljica. Vremena je uvijek malo i fali. Za kafe, izlete, putovanja. Novca takođe nedostaje. I za novu torbu, čizme, jaknu. Pa opet, tolike kafe se popiju, ode se na izlet ili otputuje u neku evropsku metropolu. Na ramenu bude nova torba za novu sezonu, uparena sa novim čizamama, dok se preko ruke vijori nova jakna ili mantil. Samo, onaj pregled… ili se u državnoj bolnici čeka do zla boga koliko, a u privatnoj ambulanti košta k’o svetog Petra kajgana. A bolest se ionako dešava drugima, nikada nama ili nekome u našoj porodici.
Oktobar je mjesec borbe protiv raka dojke i obilježava se nizom aktivnosti kako kod nas, tako i u svijetu. Sve sa ciljem proširenja svijesti i apelovanja na žene da (sa)čuvaju zdravlje, da kontrolišu svoje dojke. Jer, ako ne pazite dovoljno na njih, bolest često može potražiti put i do drugih organa. Tako u oktobru, osim zlatnožutog sunca koje pod vašim koracima stvara tepihe satkane od čudesnog lišća, na ulicama bilo kojeg grada u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji možete vidjeti hrabre žene, udruženja ili pojedince koji vas, drage moje žene, pozivaju da malo zastanete i zapitate se. Da li je svaki par čizama neophodan i da li je svaki kontrolni pregled baš toliko nedostižan? Živimo u savremenom svijetu, barem što se tehnologije tiče i informacije su dostupnije više nego ikada, a ni u medicini ne kaskamo baš toliko za svijetom, tako da biste trebale izaći malo izvan okvira dijeljenja srca na svom facebook zidu ili podjele neke objave koja se tiče pomenutog problema. Oktobar će proći i već sutra ćete zaboraviti i na to srce, objavu ili da ste se zapitale zašto žene u roza majicama dijele neke letke ili ružu na trgu vašeg grada. Ono što ne smijete zaboraviti je da rak nije zabavan poput nekih oktobarskih virtuelnih preporuka da, recimo, svoje grudi barem u tom mjesecu „pokažete na mamogramu umjesto na instagramu“. Ali, ono što je važno je da se rak može spriječiti, posebno kada su u pitanju dojke. Prevencija je sve, zato su redovni pregledi izuzetno važni. Najvažniji. I za njih nema izgovora, nedostatka vremena ili novca. Tačka.
Ne želim vas plašiti surovom statistikom ili konkretnim stanjem vezanim za grad u kojem živim jer na ovim prostorima svi se, manje – više, susrećemo sa istim pošastima, samo su u pitanju nijanse. Ali, eto, ako ipak živite u Banjaluci ne zaboravite da ovdje imate Centar za dojku, u kojem rade izuzetni i vrsni stručnjaci; imate taj prostor napravljen da se u njemu žene sa tako osjetljivim problemom, bilo da su oboljele ili dolaze na redovan pregled, osjećaju prijatno, dobiju adekvatan tretman i toplu, ljudsku riječ. Pa, ako vas posao i privatne obaveze toliko sputavaju u odlasku ili vas toliko nervira „što se toliko mjesecima čeka“ (mada, ne smijete zaboraviti da je preventivni pregled dovoljan jednom godišnje pa se tih par mjeseci ne bi trebali činiti tako nedostižni, zar ne?), možete jednom godišnje otići i u privatnu ambulantu, nemojte se ni usuditi da izustite da ne možete. Samo uzmite digitron i podijelite 365 dana u godini sa 60 KM koliko pregled košta u privatnoj ambulanti i izračunajte koliko biste se kafa odrekle. Meni nikada nije dobro išla matematika, izračunajte same, ali mislim da i bez digitrona znate odgovor.
Kako pisanje teče, ispada da se više obraćam mlađim ženama. Možda zato jer od mlađih žena, posebno obrazovanih i koje vode brigu o garderobi, noktima i kosi, očekujem da za nijansu budu savjesnije, pa čak i visprenije u osvješćivanju od drugih, da na važnost pregleda upute majku, tetku, komšinicu. Možda zato jer za žene od recimo neke 50 godine pa naviše u većini gradova, ali i manjih mjesta, postoje organizovani i besplatni pregledi. Ali, bez obzira na imovinski status ili (ne)zaposlenje, i kada je pregled potrebno platiti ne radi se o cifri zbog koje ćete se hvatati za glavu. Naprotiv, uz zdravstveno osiguranje uzv dojki je 9 KM, a pregled specijaliste 10 KM. Te, uslovno rečeno, “starije žene” nekako su osigurane i o njima kao da neko vodi računa pa na preglede i odlaze češće i redovnije. Zato se možda više obraćam mlađoj populaciji žena. Preko njihovih dojki prelazi brzina modernog vremena, pregršt obaveza, mnogo posla i svi ti faktori mogu biti poligon za kakvu napast da se parkira unutar njih. U današnje vrijeme pravila nema, ni ko će se razboljeti ni kakav će biti ishod, ali jedno se ne mijenja i ostaje konstanta – obavljanje preventivnog pregleda. Za početak, obavite samopregled dojki u svom kupatilu i pred svojim ogledalom. Nemojte mi reći da za to, između pranja zuba i češljanja, ne može stati malo vremena. Samo nemojte guglati, ne tražite putem interneta lijek i odgovore ni za običan kašalj, a kamoli za vaše lijepe dojke. One koje vas čine ženom i za koje birate najudobniji i najljepši grudnjak. Raspitajte se za rad nekog udruženja u vašem gradu, čak i popričajte sa ženama iz takvog udruženja. Popijte kafu sa majkom neke svoje prijateljice koja možda više nema jednu ili obje dojke ali je jednako dobra i lijepa, možda čak i više nego ranije. Samo na trenutak da budete u društvu neke od tih neuništivih i hrabrih žena, prepunih humora, duha i pozitivne energije dobićete nevjerovatan vjetar u leđa. Toliko jak da ćete, nakon jednog takvog susreta, odmah nazvati da zakažete pregled.
Odlazeći na redovne preglede, u razgovoru sa izuzetno stručnim doktorom ili nekim od vrsnih radiologa, svaki put odlazim olakšanija, svježija i bolje se osjećam. Samo treba da slušam savjete, odnosno da redovno dolazim na kontrole jer svaka pogan u nama, posebno ona u dojkama, ako se otkrije na vrijeme može biti izlječiva. Nijedan dio nas ne bi trebao da trpi zbog našeg nemara, ljenosti, „nedostatka vremena“ i takvih trica. Posebno ne bi smjele da trpe te male, velike, drage, tople, osjetljive dojke, simbol stasavanja djevojčice u ženu, majčinstva, seksipila, kako god ko na njih gledao. A u njih biste ipak najviše trebale gledati vi, drage moje žene, poznanice, komšinice, prijateljice. Nađite vrijeme, obavite pregled i vidjećete da vam nijedna majica neće pristajati bolje od one koju ste zadovoljne kupile nakon obavljenog pregleda. Nijedna kafa koju sama sa sobom u miru popijete ukusnija. Nijedan red knjige ili komad nakita draži. Počastite se onim najvažnijim pa onda nekom dragom sitnicom. A, iskreno, ako ništa i ne kupite nakon pregleda, lagana šetnja će biti sasvim dovoljna. Jer, najljepši poklon ste već dobile.
Znam da nisam osoba koja ima na hiljade sljedbenika i pratilaca, kao ni ona koja se hvata za silne lajkove i dijeljenja. Nisam sazdana od tog materijala i jednostavno samo pišem srcem. Isto tako, znam i da će većina ljudi prije pročitati tekst na ovu temu napisanu iz pera nekoga ko je poznatiji javnosti. Ali, ako samo jedna osoba – kažem osoba jer ne mogu se slijepo držati ovog pisanja kao isključivo „žena – ženi“, bude potaknuta da nekome preporuči pregled ili na pregled ode biću ispunjena.
Pozitivna genetika. Iako je ostatak svakog mog nalaza, bilo da je riječ o ultrazvuku dojki ili mamografiji, uredan i završava preporukom za obavljanje redovnih kontrola i napisanim sljedećim terminom, nikada ne zaboravljam tu prvu rečenicu. Samo što, zahvaljujući najhrabrijoj ženi koja mi je podarila ono navrijednije, tu pozitivnu genetiku volim da doživljavam kao neki ljudski amanet koji od rođenja dobijam od nje. Amanet koji ne uključuje bolest, nego da budem iskrena, časna, poštena i dobra osoba. Osoba sa manama, greškama i nekim svojim bubicama, ali koja nikada ne zaboravi otići na preglede dojki.
A vi, drage moje žene, vi ste lijepe, pametne, sposobne, zrele. Nikada ne zaboravite koliko ste jedinstvene i čuvajte svoje drage dojke! Znate sve ovo i same, možda je tek nekoj od vas trebao samo mali, sićušni podstrek. Ostanite mi tako posebne i, naravno, zdrave!