Od 4. do 14. maja u Historijskom muzeju u Sarajevu zainteresirani posjetitelji imali su priliku posjetiti prvu izložbu, odnosno dio postavke budućeg Muzeja ratnog djetinjstva. Konkretno, radilo se o kolekciji ličnih predmeta, priča, audio i video svjedočenja, fotografija, pisama, crteža i drugih dokumenata koji su dočarali na neki način iskustvo odrastanja u ratu.
Bicikl, ljuljačka, solarni radio, barbika, baletanke, pisma, ratni dnevnici, plavi medo, keramički pas, kanister, haljina, spaljena knjiga iz Vijećnice, čarobni štapić, omoti i konzerve hrane, itd. samo su neki od predmeta koji su bili izloženi u Historijskom muzeju.
Posljednjeg dana izložbe, Mirela, sestre Šeper (Alma i Leila) prošetali smo kroz priče ratnog odrastanja i prisjećale se svojih.
Bombon
Snage IFOR-a koje su bile tu u našim krajevima kako bi ‘sprovodile mir’ imale su naviku da bacaju lunch pakete i slatkiše djeci iz svojih transportera koji su kružili gradovima. Tako jednog dana dok su ‘bacali’ slatkiše, samo Elmaja (od njih pet)je uhvatila jedan bombon. Elmajina mama je uzela dasku za rezanje i raspolovila jedan mali bombon na pet dijelova za pet djevojčica, ispričase Alma i Leila.
Narandža
Povjerenik za humanitarnu pomoć u našoj zgradi zadnje ratne godine bio je glumac Ratko Petković (lik djedice iz dječije emisije ‘Otvori prozor.’) i donio je dvije narandže, jednu za Mirelu, drugu za mene (kasnije će se ispostaviti greškom). Sigurno dvije, ako ne i više godina nismo okusili narandžu. Ali, eto ostavili smo za kasnije kada cijela porodica bude na okupu, tamo poslije ručka. Nije prošlo ni pola sata, neko kuca na vratima, povjerenik se izvinjava i pita nas: ‘Ukoliko niste pojeli onu drugu narandžu, mogu li je dobiti nazad?’ Naime, umjesto neke desetogodišnje djevojčice on je greškom nama, ustvari meni dao voće. Naravno, vratim tu narandžu.
Priču o narandži sam pokušala i nekako uspjela staviti u 140 karaktera za knjigu ‘Djetinjstvo u ratu.’ Leila i Alma svoju o bombonu podijeljenom na pet dijelova nisu.
Koliko je nama treba Muzej ratnog djetinjstva? Koliko je važna kultura sjećanja na djetinjstvo i odrastanje u devedesetim za nas, za generacije koje dolaze, za sve one koji će htjeti bar na momenat proviriti u segmente naših života nemjerljivo je.
Nakon 10 dana zatvorena je izložba Muzeja ratnog djetinjstva koju je posjetilo 4.000 posjetitelja.
Ne iznenađuje činjenica da je Muzej ratnog djetinjstva suočen sa nerazumijevanjem lokalnih vlasti za pronalazak stalnog izložbenog prostora.
‘I pored datih obećanja da će se ovo pitanje riješiti, vlasti i dalje ignoriraju ovaj projekat od posebnog značaja za građane i građanke Bosne i Hercegovine”, kazao je za medije Jasminko Halilović, osnivač Muzeja ratnog djetinjstva.
Vidimo se u uskoro u Muzeju ratnog djetinjstva!
I pustićemo balone da lete visoko, visoko…
Foto: Muzej ratnog djetinstva