Bolji život

Na FTV-u po ko zna koji put reprizira se serija „Bolji život“. Moja prijateljica, samohrana majka, sanja o boljem životu za sebe i svoga sina u Njemačkoj. Kako bi jednoga dana ostvarila svoj san, marljivo uči da postane njegovateljica za starije i nemoćne osobe.

Sestra i zet već neko vrijeme žive svoju njemačku realnost i pri tom se navikavaju na multikulturalno okruženje, radne kolege turskog, ukrajinskog, gruzijskog, poljskog, grčkog, kineskog, špaljolskog, talijanskog,…porijekla.

Njih dvoje godinama su kalili radno iskustvo kod bosanskih gazda, pa im rad u Njemačkoj ne pada naročito  teško. Uglavnom, zadovoljni su ugovorenom (za njemačke uvjete nižom) plaćom, koja ne kasni, plaćenim prekovremenim radom, zagarantiranim slobodnim danima, kao i godišnjim odmorom, koji (zamislite čuda!) stvarno mogu iskoristiti.   

Zadovoljna je i kancelarka, jer uz stopu nezaposlenosti od 5,4% (u pokrajini Bayern 2,9%) 10.2017.[1], njemačkoj privredni nikada bolje nije išlo.

Kod nas glavne političke dede i dalje pričaju o ugroženosti, prijete novim ratovima i podjelama,… između reklama za tensilen i afričku šljivu.

Oni pojma nemaju da su odavno pregaženi vremenom (a i mi sa njima) – u vrijeme ubrzanog tehnološkog napretka, kada se otvaraju neslućene razvojne mogućnosti i kada radna snaga odlazi tamo gdje će osim plaće, imati kvalitetniji život.

Na kraju, da parafraziram Šerbedžijin lik iz filma „Go West“, ostaje nada da će u vremenu velikih svjetskih migracija ovu zemlju naseliti neki normalan svijet, koji će znati uživati u njenoj ljepoti.