(video je u linku)
Sloboda izbora ne postoji ukoliko ne postoji “drvo poznanja dobra i zla”.
Pojam slobode je često individualno determinisan, ovde ću se držati slobode koju je definisao utamničeni apostol:” Ruke su moje vezane ali je srce moje slobodno”.Sve nam je slobodno ali nam sve nije na korist, budi pun ljubavi i čini šta želiš , pouke su koje daju jasnu odrednicu da su za slobodu spremne samo zrele ličnosti.
Bez kriza nema sazrevanja ličnosti, “no pain, no gain”
Pismo govori da je potrebno da sablazni dodju, posledica sablazni je kriza, posledica krize je konačan sud.
Na pitanje studenata profesoru, kako da saznaju šta se zaista nalazi u čoveku , profesor im je odgovorio :” Kada presečete pomorandzu na dva dela i izvršite pritisak rukom na jednu polovinu, šta iscuri?” Studenti odgovoriše:” Sok od pomorandze”. Profesor zaključi: ” Kad izvršite pritisak na čoveka, iz njega izadje samo ono što se u njemu nalazi”.
Često u svadi sa devojkom/ženom ,prijateljem, možemo čuti, izbacio si sve ono najgore u meni, jedini logičan odgovor u vidu pitanje je, a zašto to najogre u tebi postoji!?
U kriznim situacijama iz dobrog čoveka izlazi dobrota, iz pokvarenog zloba, ali to svakako ne znači da treba zakopati izvor sablazni tj. pritiska, kao što su Bušmani flašu kokakole .
Bez bola nema napretka, bez padova nema iskustva. Celokupan Hrišćanski život podrazumeva jedan proces sazrevanja koji nema kraj, gde snaga naše ličnosti nadvladava našu palu prirodu, da bi telo ojačalo potreban je trening, da bi ličnost ojačala potrebne su sablazni i krize. Lako je biti pošten kad nemaš priliku da ukradeš ali to poštenje i nema neku vrednost, kao što je nema ni harmonija u zajednici Bušmana bez činilaca koji je narušavaju. Bez slobode izbora poštenje, vernost, odanost nemaju vrednost. Ljudi su po prirodi poligamna bića, monogamija je svojstvena, najčešće, nekim vrstama ptica. Biti veran partneru, odan prijatelju, može biti samo neko ko se izdigao iznad sopstvenog JA.Izdići se iznad sopstvenog JA podrazumva borbu sa samim sobom, a ta borba i ta bitka je večna i najteža bitka. Naš narod kaže da prilika čini lopova, mnogo je tuge u ovoj izreci jer nam daje jasnu sliku koliko smo, pored jezičke i informatičke nepismenosti, emocijonalno nepismeni, živimo samo za sebe i od danas do sutra, individualnost nam je prenaglašena samim tim društvo kao zajednica,uništena.
Flaša je kod Bušmana donela krizu a kriza je na površinu donela sve negativne emocije. Nije cilj ukloniti flašu, već je cilj kontrolisati sopstveni ego i preobražavati negativne emocije.
Dva monaha su ceo život provela zajedno i nkada se nisu posvadjali.Jednog dana se dogovoriše da se posvadjaju. Imali su komad hleba i odlučiše da se posvadjaju zbog njega.Staviše ga na sto i prvi reče, ovaj hleb je sav moj! Drugi monah uze hleb, stavi ispred prvog i reče:” Uzmi ga brate, tvoj je “.
Evidentno da im život nije prošao uzalud, da su sve predhodne godine radili na sebi , ego, pohlepa, ljubomora u ovom slučaju nisu uzela maha, svesno su te emocije preobrazili u ljubav i odricanje. Jednakost ne postoji, nisu isti andjeli na nebu pa neće biti ni ljudi na zemlji, temelj težnje ka jednakosti je zavist, ako neko ima flašu kokakole a ti ne, raduj se zbog toga, ne otimaj…
Narod sa naših prostora najčešće podseća na Bušmane, u slozi smo tek kad ništa nemamo, da crkne komšijina i moja krava…ovi Bušmani bar gaće imaju, mi ćemo i bez toga ostati.
Roditelji često štite svoju decu od negativnih uticaja sredine, tako što deca nemaju nikakav kontakt sa negativnim, deca odrastu , izadju na ulicu i nespremni su za život i sve izazove sa kojima se susreću.
Neki drugi ih puste na ulicu bez ikakve brige i vaspitnih mera. Kako naći zlatnu sredinu?
Umirovljeni episkop Atanasije, stajavši pored fontane , izvadio je bombone i ponudio decu.Deca u trku krenuše prema njemu a on ih zapljusnu hladnom vodom. Mnogi su pomislili da je čovek psihopata, ne uvidjajući jednu vaspitnu dimenziju toga. U budućnosti će im neko tako u dlanu ponuditi drogu, svako to dete neće potčati za tim, prvo će stati i porazmisliti odakle vreba “hladan šamar” . Nije poenta da zakopamo “drvo poznanja dobra i zla”, ili da pustimo da se deca slobodno po njemu penju i ubiraju plodove, cilj je naučiti decu da razmišljaju svojom glavom, da imaju kritički pogled na sebe i svet oko sebe, da nam deca budu filteri a ne sundjeri.
Ako dete ima takvo vaspitanje, slobodno mu dozvolite da gleda Grand i Velikog Brata, isfiltriraće ono loše, naučiće pouku, ojačaće.