Ovih dana u medijima na svakom ćošku iskače video klip u kome glavnu ulogu tumači Edin Džeko.
Isti nema nikakve veze sa zanimanjem ovog fudbalera «Rome» niti je isti povezan sa nekim zanimljivim niti eksplicitnim radnjama u životu ovog mladog čovjeka.
Znači kapiten naše A selekcije na klipu niti daje golove, niti fascinira svojom igrom, niti recimo sad kopa nos niti se s kim hebe da prostite.
Naime na gore pomenutom klipu Edin Džeko kiti klavijature na koncertu Šabana Šaulića.
«Kiti i šta sad?»,reći će mnogi?
Nema tog Balkanca koji nekada nije, pogođen dobrom pjesmom za harmoniku zadjenuo po koju sitniju i krupniju novčanicu.
Zakititi svirce je normalna pojava.
Slična pojavi ostavljanja bakšiša konobarima, konobaricama ,nosačima, taksistima i prostitutkama recimo za one koji koriste te usluge.
Međutim problem nije u tome.
Niti ja problem vidim u činjenici da se neko opušta i uživa u kojoj čašici i pjesmi.
Momak je naporno radio cijeli svoj život i ko mu sada ima pravo bilo šta prigovoriti.
Pogotovo osuđujem kritike onih koji nisu ni pogledali klip i koji odmah kao po komandi ispaljuju uvrijedljive komentare tipa .» Đeko kloc sestre m» , «Jebo majku umjesto da da nama on daje sviračima» i «Trebo je pomoći nekom a ne bacat pare jarane».
Nemamo stvarno prava nekog vrijeđati niti određivati način, vrijeme i mjesto i na koga će potrošiti svoj novac.
Stvarno mi je muka od našeg svijeta koji bi da ti odredi šta ćeš kupiti,gdje ćeš i na koga i koliko potrošiti.
Iluzorno i stupidno bi bilo zamisliti Edina Džeku kako u nekoj verziji balkanskog safarija kruži ulicama Sarajeva, Zenice, Mostara a da ne kažem Banja Luke (pu pu pu – gluho bilo) i zaustavlja ljude tražeći im novčanik na pokaz i onda onim sa malo tanjim novčanikom u isti uguruje recimo po 100 Eura.
Džeko Mraz
Ipak ima nešto što mi je zasmetalo u ovom «Dijamantovom» ponašanju.
A to je činjenica na koji način i kako je kitio iste svirače.
Znači ako bi uradili jezičku analizu rečenice «Kititi svirače.» u užem smislu na pozornici nije ni bilo istih svirača koje je trebalo zakititi u emocionalnom zanosu već je na pozornici bio samo Edin Džeko sa gutom novca koju je razlistavao i u klavijature gurao desetak novčanica od po 100 Eura.
Jednostavnom matematikom množeći 10 puta 100 Eura dolazimo do iznosa od 1000 Eura koji je približan iznosu od 2000 KM koji kod nas u Bosni i Hercegovini na pošten način ne može zaraditi akademski profesor, državni službenik, ljekar, policajca i bilo ko drugi za mjesec dana svakodnevnog, poštenog rada.
Pitate se šta sad?
Nije Edin Džeko kriv za stanje u Bosni i Hercegovini niti je kriv što smo mi država slučaj.
Ne može Edin Džeko pomoći siromašnima u Bosni i Hercegovini niti u svijetu taman da podijeli svo svoje bogatstvo.
Nije Edin Džeko kriv ni za to što prosječan penzioner nakon 40 godina rada mjesečno za život dobije onoliko koliko je on stavio samo na prvu oktavu kalavijature.
Ne možemo kriviti našeg kapitena za činjenicu da zarađuje vrtoglave sume.
Volio bih upoznati budalu koja to isto ne bi voljela.
Pa za šta je onda kriv pitate se?
Kriv je za neukus.
To je nešto s čime se rađa.To pare ne kupuju.
Na sva prava i privilegije koje mu je život dao dolazi i određeni broj obaveza.
Neko ko je javna ličnost, sportski ambasador i kapiten najznačajnijeg sportskog kolektiva jedne siromašne zemlje ne bi trebao da u momentu euforije pred kamerama stavi 5 prosječnih penzija odnosno gotovo 3 prosječne neto plaće za klavijature Šabana Šaulića jednog od poznatijih i bogatijih folk pjevača.
U momentu stavljanja novca Edin Džeko nije više mladi fudbaler i Balkanac koji pogođen dobrom pjesmom za harmoniku stavlja po koju sitniju i krupniju novčanicu već postaje sinonim za neukus i rasipanje u očima svojih osiromašenih navijača svrstavajući se u koš sa svim onim neukusnim seljačinama, ratnim profiterima i kriminalcima koji su svojim lopovlukom, ratnim i poratnim mahinacijama ili nekom ludom srećom došli do enormnih količina novca i sad to svoje bogatstvo trljaju na nos svoj ovoj bijedi.
U momentu guranja novčanica Edin Džeko kao da poručuje-«Jebi te se!Uspio sam u životu»
Nema potrebe za tim Edine.
Svi znaju da si uspio nema potreba to i ponavljati.