Danas je buka objavila tekst kojim poziva na pisanje bloga na ovom portalu. Na prethodni poziv, doduše tada upriličen povodom konkursa koji je u međuvremenu okončan, sam i sama odgovorila, nabrzaka se registrovala i ubrzo je osvanuo i prvi post. Kako sam godinama vodila blog na blogger.ba, “novi početak” nije izgledao ni naročito nov, ni kao neki naročit početak, samo sam jednu platformu zamijenila drugom. Ipak, neke stvari su drugačije u odnosu na ono na šta sam navikla. To su stvari koje se upravo spominju u današnjem javnom pozivu u kojem se, između ostalog, navode prednosti blogovanja poput već ustaljenog vida sponzorisanja blogera koji svoje onlajn dnevnike posvećuju isprobavanju i komentarisanju različitih proizvoda. Na primjer, žene komentarišu kozmetičke preparate, pa kad postignu određenu popularnost, proizvođači im poklanjaju proizvode sa ciljem da iskoriste njihov outreach i promovišu svoje proizvode. Radi se o već rasprostranjenom fenomenu, ali je jedan od preduslova za takav razvoj situacije posvećenost blogera sa jedne strane, i a funkcionalnost platforme sa druge strane. U tom smislu, skrenula bih pažnju na neka ograničenja bukine blog platforme, prije svega nemogućnost uploadovanja slika sa računara i umetanja audio/video sadržaja u tekst posta.
Kako je praksa da svi novi tekstovi prvo budu odobreni od strane administratora, dešava se da prođu sati, a nekad i dani, da tekst koji ste postavili bude odobren. Ako se želi animirati što veći broj ljudi da vode blog, potrebno je osigurati ažurniju administraciju.
Iako mi je, rekla bih, jasan motiv redakcije u smislu težnje da se od ove sekcije portala napravi živo mjesto za iznošenje mišljenja na sve moguće i nemoguće teme, i na taj način dođe do kvalitetnih tekstova neafirmisanih novinara koji sigurno čuče u velikom broju internedžija, ne mogu se oteti dojmu da takav vid koristi za portal podrazumijeva određena ulaganja.
Atmosfera koju sam zatekla je bila prilično skučena. Istina, portalu sam se pridružila u jeku takmičenja koje, kao i svako takmičenje, u ljudima budi specifičan duh i sve što se pod tim podrazumijeva, ali i tada sam ostala pod utiskom da sam ušla u nečiji dnevni boravak, a ne na javni prostor. Sada, kada su se po okončanju takmičenja brojni blogeri povukli, pa čak sa sobom odnijeli i objavljene tekstove, atmosfera je još skučenija.
Dalje, nešto zanimljivo mi je zapalo za oko. Naime, Olja Vido Jakov je u nekoliko navrata objavljivala tekstove, tačnije intervjue sa istaknutim ličnostima, umjetnicima, koji su naišli na pozitivne reakcije i dobar prijem. Zanimljivo je to što se u više navrata komentarisalo kako, parafraziram, “tako dobrim tekstovima nije mjesto na blogu”, kako “nisu za bloga”, već za sekciju “kultura”, i tome slično. Očigledno postoji uvjerenje da blog kao takav ne može biti porodilište za odlične tekstove, i da, čim nešto valja, treba biti premješteno na “dostojnije” mjesto. Da sam ja netko (u redakciji buke), posvetila bih tom fenomenu određenu pažnju. Možda ne bi bilo loše “featurovati” istaknutije postove blogera u traci za aktuelne tekstove koja se svakodnevno ažurira, i na taj način podići svijest o tome da svako može biti zapažen novinar, kolumnista ili prosto autor ako njegovo djelo to zaslužuje.
Vjerujem da blog na ovom portalu predstavlja veliki potencijal i da koristi mogu biti višestruke i za portal kao i za blogere, ali isto tako vjerujem i da će, u nedostatku nadogradnje IT aspekta i uz ograničenu i sporadičnu administratorsku posvećenost, i uprkos povremenim stimulacijama, sistem težiti gašenju.
Spomenula bih i primjer blogger.ba, kao i sličnih servisa u regionu koje je snašla slična sudbina. Netom pred potpuno gašenje i brisanje više od decenije pisanja i ko zna koliko hiljada tekstova, među kojima bi se zacijelo našlo i tekstova za obaveznu literaturu, blogger servisi naše ali i susjednih zemalja su prešli u vlasništvo osobe koja ima drugačiju, svježiju perspektivu kada je ovaj medij u pitanju. Jedan od noviteta je i to što je moguće pratiti radove na revitalizaciji i rekonceptualizaciji čitavog sistema, i moram priznati da je i meni, kojoj je u suštini svejedno gdje i kako piše, porastao entuzijazam. Sa zanimanjem iščekujem da osvane nova platforma koja, kako najavljuju, ispravlja stare nedostatke i donosi brojne korisne novine koje su u skladu sa našim potrebama i savremenim trendovima objavljivanja na internetu. Za mnoge, blog jeste stvar prošlosti, međutim, izleda da postoje i ljudi sa vizijom kako se nešto što već poznajemo (u manjoj ili većoj mjeri) i prepoznajemo može iskoristiti umjesto sahraniti.
Ukoliko buka odluči krenuti sličnim putem, biće mi zadovoljstvo ispratiti promjene na bolje.