„Zemlja koja uništava svoje školstvo, ne čini to nikada samo zbog para, jer joj nedostaju sredstva, ne! Jedna zemlja koja uništava obrazovanje je odveć pod vladavinom onih koji od širenja obrazovanja strahuju, jer neobrazovanim narodom lakše se manipuliše“
Italo Calvino
Da bi shvatili smisao rečenog, moramo dati pravu definiciju školstva tj. obrazovanja: Obrazovanje uključuje učenje određenih vještina ili generalnog znanja, dobrog rezonovanja mudrosti. Jedan od ciljeva obrazovanja je nastavak kulture.
Važnost obrazovanja očituje se prije svega u tome što svaka vlast želi odrediti njegovu koncepciju i sadržaj, kako bi preko ovog najsnažnijeg instrumenta društvene percepcije i oblika socijalizacije, pojedinci prihvatili vrijednosti i norme sistema. Zato države preuzimaju brigu o finansiranju obrazovanja. Pored toga, u sadržajnom smislu, pokušavaju kroz obrazovanje utvrditi društvene norme i vrijednosti, te izgraditi osjećaje pripadnosti svojoj zajednici društvenoj grupi, religiji. Odlično je to naša vlast smislila: dvije škole pod jednim krovom, tri nastavna plana i programa, vjeronauka već u obdaništima, školstvo smješteno u neuslovnim zgradama, loše obrazovanje nastavnog kadra koji će „iznutra“ uništiti i ono malo održivi sistem „starih nastavnika“, a na kraju i obavezno kašnjenje plata svim nastavnicima i profesorima u državi (kao da nikad i nisu bili predviđeni budžetom). Zašto to rade?
Obrazovanje je izraz društvenog sistema
Ne samo što se putem obrazovanja razvijaju osjećanja za vlastitu kulturu, poštivanje principa i solidarnost, zato što je utemeljen na historiji znanja i historiji društva, ono može snažno da promijeni strukturu društva, porodice i profesija. Prema Talkotu Parsonsu, škola je most između porodice i društva kao cjeline. Obrazovanje je ustvari izraz društvenog sistema. Eureka! Ukoliko nam društveni sistem, ovakav kakav jest ne odgovara, vrijeme je da ustvari mijenjamo obrazovanje!
– Ono treba da znači jednakost šansi koje otvara mogućnost mijenjanja položaja koje pojedinci stiču rođenjem ili nasljedstvom. Da sam ja neko i kod nas bi bilo tako.
– Ono je osnova emancipacije čovjeka, veoma funkcionalan instrument preko koga se ostvaruje identitet pojedinca. Da sam ja neko i kod nas bi bilo tako.
– Veoma je važno za ugled, autoritet i moć države. Da sam ja neko i kod nas bi bilo tako.
– Stečena znanja i obrazovne vještine su veoma primjenjivi i upotrebljivi u privrednom i praktičnom životu. Da sam ja neko i kod nas bi bilo tako.
– Iako se znanje induvidualno stiče, ono je bogastvo svih pripadnika zajednice. To je skoro jedina induvidualna osobina koja u praksi postaje zajednička vrijednost i korist cijele zajednice. Da sam ja neko i kod nas bi bilo tako.
Prema jednoj odredbi iz 1642. godine, prijetilo se oštrim kaznama roditeljima i odgajateljima ako zanemare obučavanje i rad svoje djece. Da sam ja neko, prema istoj odredbi bi izrekla oštru kaznu našoj Vlasti.
Autor: Amna Šehić
Za konkurs: „Da sam ja neko“
U blogu korištena fotografija “pasivne generacije” koja se probudila i počela borbu za besplatno školovanje i reviziju Bolonjskog procesa, objavljena na portalu www.libela.org.