Zaista su bezobrazni vlasnici apartmana na Jadranu preko svake mjere. U malom primorskom mjestu nas je dočekala vlasnica apartmana koji smo rezervisali i već „na prvu“ nas počastila užasnom neuljudnošću i pokazala svoje pravo lice. Odmah je onako usput napomenula da se u frižideru nalaze dva hladna piva te da se uz njih okrijepimo nakon puta. Kako se usuđuje? – pomislih. Zatim nam je pokazala apartman koji je namijenjen za šestoro, a nas je samo dvoje, pa nam je zato smanjila cijenu i dala jednu noć gratis. Nečuven bezobrazluk! Nismo se ni raspremili pošteno, a već nam kuca na vrata i donosi sladoled. Već sam se počeo pitati ima li ovom bezobrazluku ikakve mjere. Nema, uvjerio sam se uskoro: kad smo se vratili s plaže dočeka nas kolačima koje je ispekla da ih pojedemo uz jutarnju kafu. Ni to joj nije bilo dovoljno, nego nam je sutradan dala i svježe lubenice. Ni njen muž nije ništa bolji od nje, i on nam je dao flašu domaćeg vina. Bezobraznici su nam čak rekli da imaju privatnu apoteku i da se, ako nam zatreba išta poput flastera, tableta za glavobolju itd., možemo slobodno njima obratiti. Bezbroj smo se puta u tih nekoliko dana zapitali zašto sve to trpimo, ali eto, izdržali smo nekako. I na kraju završni podli udarac; rekoše nam da im se javimo ako budemo ponovo navraćali ili prolazili kroz gradić i da ćemo biti njihovi gosti na večeri. Stvarnost je nekad mračnija od najcrnjih noćnih mjera.
Pametnom je jednom dosta, ali mi napravismo grešku i prošlog vikenda opet skoknemo do Jadrana. Pošto smo stigli kasno, nakon ponoći (našom greškom jer smo se zaustavili na večeri u usputnom gradiću) probudili smo telefonom bezobraznika kod kojeg ćemo ovog puta odsjesti, pa nas je dočekao na jednoj raskrsnici i vozio ispred nas dok nismo stigli do kuće. Sretosmo ga sutradan i on nam pokloni bocu svježeg domaćeg vina. Pomislih, opet ista tortura kao i prošli put, hoćemo li ikada iz sopstvenih greška izvući pouku. I na kraju kao vrhunac bezobrazluka, ovaploćenje naših najcrnjih slutnji, pošto smo trebali apartman napustiti u nedjelju ujutro, a htjeli smo ipak provesti čitav dan na moru, upitasmo ga možemo li produžiti boravak koji satak, a on nam reče da slobodno ostanemo do kraja dana. I kako nakon ovakvih horor priča ponovo otići na Jadran? No, kao trvrdoglavi Bosanci koji ništa ne uče iz svojih grešaka razmišljamo o ponovnom putu o Dalmaciju. A već znam da ćemo i ovaj put nagrabusiti i da ćemo pored Jadrana plivati i u moru bezobraština naših neuljudnih domaćina.