Za financiranje predizbornih kampanja i rad stranaka u Bosni i Hercegovini izdvojeno je ni manje ni više nego 25.244.605,00 KM. Broj nezaposlenih je 375.306 ljudi, a prosječna najniža netto plaća iznosi 340,15 KM. Od iznosa izdvojenog za stranke za jedan mjesec platu bi moglo dobiti 74.216 nezaposlenih, odnosno to je 81.434 najniže penzije u FBiH. Za taj mjesec dana rada 74.216 radnika bi uradili posao koji donosi zaradu, potrošili bi taj novac i u državnu kasu donijeli 17% poreza prilikom kupovine namirnica i drugih plaćanja, isto kao i penzioneri. No, političke strane su to utrošile na izradu postera, promotivnog materijala, održavanje svojih prostorija i financiranje projekata od kojih teško da je barem 10% od 4.613.414 stanovnika (po popisu iz 1992., jer te političke partije nisu u stanju ni oko popisa stanovništva da se dogovore) osjetilo neku korist. Ako ćemo ići još dublje, tih 25.244.605,00 KM je izdvojeno iz džepova istih onih radnika i penzionera koji će izaći u oktobru na izbore i ponovo tim istim strankama omogućiti da troše usprkos činjenici da u džepu ni sami nemaju 1,00 KM za narodni kruh. Usput rečeno, to su isti oni političari koji neće dopustiti rezanje svojih plata koje iznose i preko 7.000,00 KM, dok prosvjetni radnici moraju da štrajkuju kako bi istim tim ljudima otvorili oči da se sa njihovim platama ne može živjeti. Penzionere nećemo ni spominjati, oni su svakako posljednja rupa na svirali, masa koja će da glasa i da gleda vjesti iščekujući peti u mjesecu, dok od svojih primanja ne mogu da plate dadžbine i priušte novac za lijekove koje nisu stavili na listu esencijalnih lijekova. To je to, i riječi i djela, jednostavno Bosna i Hercegovina. Ja sam dobro, a kako ste vi?