Defiluje junom čitav bataljon datuma. Obilježavaju se godišnjice , obljetnice, koje više liče na bal pod ,,revizionističkim,, maskama nego na dane i pomene antifašističke borbe onih koji su uložili svoje vlastite živote vjerujući u ideju jednakosti i gradnju pravednog svijeta.
Marširaju junom duhovi brezovičkih i partizana sa Sutjeske i tek rijetki mogu da ih vide i ako dolaze da se poklone njihovim palim sjenima u različitim datumima onako kako to samo znaju i umiju razjedinjeni.
Umirio vjetar lišće brezovičke šume, da ne ometa nadolazeće stihove pjesme koju pjeva mladić s’ kosom poput pšenice iz padske nizije.
Prerano dozrelo klasje poleglo i skrilo ruke koje je Bella obavila oko njegovog vrata poslednji put ljubeći usne koje će za nju pjevajući umrijeti negdje daleko.
Ni slutila Bella nije da ga više neće dočekati i da će postati i zauvijek ostati muza stihova i da će sa njenim imenom na usnama partizani ginuti za slobodu. Cvijet koji mu je darovala na rastanku mirisao je na ljubav i slobodu. Onu istu za koju je znao da mora umrijeti.
,, O partigiano, portami via,
o Bella, ciao! Bella, ciao! Bella, ciao, ciao, ciao!
O partigiano, portami via, ché mi sento di morir,,
Produži dalje ljepoto hrabra, što na stopalima nosiš tragove padskog pijeska…Neka te vodi sa čela zvijezda tamo gdje huči hladna Sutjeska.
Čekaju te Nurija, Veselin, Sava, Ivan Goran na mrtvoj straži.
Sa mnogih usana Bella te pjesmom još uvijek traži.
Utihnula se zelena gora u sred juna. Valjda je tako tiha samo kad treba najljepšim cvijetom da procvjeta. Onim istim kojim si četrdeset prve pisao svoju pjesmu grleći Bellu u klasju i odlazeći stazom ka najvećoj prekretnici svijeta .
,, Mi seppellire lassù in montagna,
o Bella, ciao! Bella, ciao! Bella, ciao, ciao, ciao!
Mi seppellire lassù in montagna
sotto l'ombra di un bel fior.
E le genti che passeranno
o Bella, ciao! Bella, ciao! Bella, ciao, ciao, ciao!
E le genti che passeranno
Ti diranno «Che bel fior,,
Oni koji su uprkos izuzetnim žrtvama i stradanjima ostali nepokolebljivi u riješenosti da istraju u oslobodilačkoj i revolucionarnoj borbi zadužili su nas da ih se sjećamo po istini. Ne i da je krivotvorimo.
Bella nas je zadužila da se poklonimo svim onim prekinutim snovima koji su kao zalog ljubavi dali vlastitu krv za svoju zemlju i zauvijek ostali pokriveni klasjem.
I mene je zadužio Jedan Dječak čije se život rasuo poput zrna pšenice…
Iz zrna tog klasja trebali smo da niknemo bolji…mnogo bolji…